Plod patriotskih stremljenja i utopije
Završetkom Prvog svjetskog rata, bivši dijelovi Austrougrske monarhije, koji su se našli u zajedničkoj Kraljevini SHS, do tada su vjekovima živili razdvojeno pod raznim gospodarima i upravama. Poslije ujedinjavanja razmišljalo se o tome kako organizovano prići razvoju pomorske svijesti kod cjelokupnog stanovništva zemlje, te da se fizička veza obale Jadranskog mora sa njegovim zaleđem osmisli kroz saznanje o značaju mora, pomorske i turističke privrede, te odbrane cijele države.
U vezi sa ovim, već je 1920. godine zauzimanjem Dalmatinca, rođenog 1881. u Trsteniku na Pelješcu profesora Silvija Alfirevića, formiran u Splitu inicijativni odbor. Nakon obimnijeg organizacionog rada došlo je do osnivanja Društva Jadranska straža u proljeće 1922. godine. Izabran je njegov Glavni odbor. Za pretsjednika Društva biran je dr. Juraj Biankini, nekadašnji član Dalmatinskog odbora u carskom vijeću Austrougarske, zatim poslije rata i ujedinjenja, član Privremenog narodnog predstavništva. Godine 1919. postao je potpredsjednik ministarskog savjeta u kabinetu Stojana Protića. Po završetku parlamentarnog perioda Privremenog narodnog predstavništva, povukao se u miran životi, te poslednje dane posvetio Jadranskoj straži. Ostao je njen predsjednik, sve do svoje smrti 27. marta 1928. godine. Potpredsjednik društva, bio je dr. Ivo Tartalja, a sekretar profesor Silvije Alfirević.
Društvo je uzelo simboličan naziv Jadranska straža, usvojilo zastavu i grb. Grb je bio grafički otisak buzdovana Marka Kraljevića sa inicijalima JS. Sebi je postavilo cilj: kulturno, privredno i cijelokupno unapređenje Jadrana: Širenje i njegovanje interesovanja našeg naroda za naše more i njegovo iskorištavanje, kao i svestranu brigu za njegovo odbranu, te što jače pomaganje naše državne mornarice (Ovo je objavljeno u listu Jadranska straža br. 1. Split, 1928. godine.
Od januara 1923 godine Društvo je izdavalo Časopis Jadranska straža na latinici i ćirilici, zatim Almanah Jadranske straže, kalendar Naš mornar i omladinski list Mladi stražar. Bilo je tako svakog mjeseca do februara 1941. godine. Tokom postojanja broj članova društva je rastao, svake godine a organizaciona mreža (odbori, pododbori i povjereništva) prekrili su cijelu zemlju: od Ljubljane, Zagreba, Beograda, Skoplja, Cetinja, Sarajeva, Dubrovnika, Šibenika, Kotora i još mnogo mjesta širom zemlje.
Društvo Jadranska straža je veoma mnogo učinilo na popularizaciji pomorstva i približavanju stanovništva tadašnje države interesima mora i pomorstva. Naglašavalo je potrebu spremnosti odbrane istočne jadranske obale, od potencijalnog osvajača, kojeg se dalo vidjeti u namjeri susjedne Italije. Ukazivalo je na pretenzije Italije da posjedne istočnu jadransku obalu i Jadran proglasi svojim.
Društvo Jadranska straža razvilo je svoje ogranke skoro u svakom većem mjestu tadašnje države, a bilo ih je i u nekim većim selima, od Ljubljane do Skoplja. U samom Skoplju održan je jedan kongres društva, kojem je predsjedavao dr. Ivo Tartalja. Učinilo se mnogo na popularizaciji Jadranskog mora i njegovih ljepota, podizanju jednog broja odmarališta i popularizaciji turizma.
Društvo je novčanim prilozima omogućilo Kraljevskoj mornarici kupovinu nekih brodova i Hidroaviona. Kada je u oktobru 1923. godine, postao pokrovitelj Jadranske straže, tek rođeni prestolonaslednik Petar II Karađorđević, bilo je dozvoljeno oficirima i činovnicima da postanu članovi Jadranske straže. Tada je jedan broj mornaričkih oficira počeo zauzimati odgovorne funkcije unutar rukovodstva ovog društva. Od toga vremena društvo se počelo uz popularizaciju mora baviti i kraljevskom porodicom, te je do kraja imalo monarhistički karakter.
U sprovođenju praktične propagande za more; Jadranska straža je podigla niz domova na moru, prvenstveno za rekreaciju omladine, što je bio samo početak rada koji je planiran da se izvede u korist pomorske ideje.
Početak Drugog svjetskog rata i razbijanje države, onemogučili su korisne i ambiciozne planove. Ogranci Jadranske straže imali su svoje domove iz Sarajeva u Budvi, Iz Beograda u Bijeloj, iz Novog Sada u Dobroti, Iz Petrovgrada (Današnji Zrenjanin) u Omišu, iz Zagreba u Splitu, iz Osjeka u Kraljevici. Iz Karlovca, Maribora i Ljubljane u Bakru. Na obali su imali svoje domove: Split, Kotor, Tivat, Šibenik i Dubrovnik.
Iz materijala za pisanje moje knjige
RATNA MORNARICA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE
Mornaričkotehnički
potpukovnik u penziji
Milan Đuran
Gdine Đuran -Ovde javno objavite koliko je ko od Povereništava Jadranske Straže dao za Izgradnju Šb. Jadran . Da vidimo već jednom čiji je ??? cro . mne i SRPSKI ???
Udruženje „Veterani Ratne mornarice“ je objavilo video autora Gorana Grkovića koji je napravljen kao prezentacija izložbe fotografija i eksponata školskog broda „Jadran“ povodom obeležavanja 88 godina njegovog postojanja. Izložba je održana u Baru u avgustu 2021. godine.
Video o Školskom brodu „Jadran“ u trajanju od oko 20 minuta može se pogledati na kanalu You Tube, link: https://www.youtube.com/watch?v=dT2kOsFaAcQ
Na 2 minuta i 35 sekundi od početka videa nalazi se tabela sa prikazanim novčanim doprinosom po oblasnim odborima objavljena u Glasniku Jadranske straže u januaru 1929. godine.
Bravo Radovane! Već objavljene podatke, nije bilo smisla objavljivati po novo. Hvala na odgovoru