AUSTROUGARSKE TVRĐAVE U PULI I BOKI KOTORSKOJ,
I UTVRĐENI VOJNI LOGORI
(podatke prikupio M. Đuran)
AUSTROUGARSKE TVRĐAVE U PULSKOJ REGIJI
AUSTROUGARSKE TVRĐAVE I UTVRĐENI VOJNI LOGORI
UŽE OKOLINE BOKE KOTORSKE
Utvrđenja: forovi i baterije
Utvrđenja planinskog tipa
Utvrđeni logor Crkvice
Logor je izgrađen, opremljen za život i boravak 6 000 do 7000 hiljada ljudi. Imao je u svojoj cjelini: tvrđave, kasarne, vodnu akumulaciju i vodovod, crkvu, groblje, sportski stadion (egzicir plac), strelište, konjušnice, pekaru, bioskop, tenisko igralište, kuglanu, školu, prodavnice, hotel, poštu, skladišta, bolnicu i teren za skijanje.
Prilikom posjete i obilaska kompleksa utvrđenog vojnog logora Crkvice, 26. aprila 2010. godine, Ambasaror Austrije u Republici Crnoj Gor njegova ekselencija Martin Pamer (sa desne strane) i počasni konzul Republike Mađarske u Crnoj Gori Csaba Magyar na vojnom groblju, mimutom ćutnje odali su počast tamo umrlim i sahranjenim pripadnicima Austrougarskih vojnih jedinica.
(Izvor : Radojica Pavičević, Austrougarske Tvrđave u Crnoj Gori)
Utvrđeni logor Grkavac-Donje Ledenice
Izgradnja ovoga logora započeta je u isto vrijeme, kad i logor u Crkvicama. Ovaj logor rađen je na dvije lokacije, koje su spojene u jednu cjelinu. Smještajni kapacitet bio je za 2000 vojnika, podoficira i oficira
U reonu Grkavca podignute su: kasarne, tvrđave, skladišta, crkva, konjušnice i objekti vodo-snabdjevanja. Logor je podignut na prirodno kanalisanom pravcu, koji povezuje Dragalj sa Risnom i ostalim djelovima Jadranske obale. Snage locirane na ovom prostoru imale su zadatak da zatvaraju taj pravac i budu spremne za angažovanje na ostalim pravcima prema morskoj obali.
Njihova koncentracija na ovom prostoru, omogućavala je razvoj još većih jedinica i napad na crnogorski front. Logor je bio štićen forovima Ober i Uniter Grkavac, te forom Ledenice.
(Izvor : Radojica Pavičević, Austrougarske Tvrđave u Crnoj Gori)
Utvrđeni vojni logor Njeguši
Prema saznanjima Radojice – Raša Pvičevića, koje je iznio u svome djelu, Austrougarske tvrđave u Crnoj Gori izgradnja Utvrđenog logora Njeguši počela je odmah, kad su Austrougarske snage zauzele Lovćen 1916, godine. Prostor na njeguškoj visoravni imao je sve povoljne uslove za podizanje logorskog kompleksa, odakle se izgradnjom nužne infrastrukture, omogućavala podrška, austrougarskim trupama u nastupanju, preko teritorije Crne Gore.
Na ovom prostoru za kratko vrijeme podignuti su objekti za smještaj ljudstva, bolnica, zgrade komande, vodna akumulacija i vodovod, skladišni prostori različite namjene, te niz drugih pomoćnih objekata. Elementi vodovodnog sistema tada izgrađenog i danas su u upotrebi.
Tada su izradili elektičnu uspinjaču od Kotora do Njeguša, koja je bila u upotrebi za razne svrhe. Završetkom rata je uništena i tek u prvoj polovini XXI vijeka ponovo je izgrađena i stavljena u pogon.
(Izvor : Radojica Pavičević, Austrougarske Tvrđave u Crnoj Gori)
NA KRAJU SVEGA
Ovo u cjelini za prosječnog čitaoca ne mora biti od posebnog interesa. Ponuđeno je kao nešto što postoji, a služilo je u vojne svrhe. Nudi se samo kao informacija da pokaže, gdje je nešto postojalo, ko je gradio i zbog čega.
Gradila je Austrougarska carevina, pod direktnim rukovođenjem njene Carske Građevinske direkcije, kao autoritativne državne ustanove, toliko je građeno stručno i kvalitetno, kao da su na tome terenu mislili ostati hiljadu godina. Obilazeći tvrđave, ostatke vojnih logora i druge fortifikacijske objekte duž istočne jadranske obale, savremeno školovani stručnjaci izražavaju divljenje, tadašnjim građevinarima i arhitektima.
To se najbolje i danas vidi obilaskom i uvidom na licu mjesta svih objekata koji nisu namjerno rušeni tokom rata ili u međuvremenu postupcima neodgovornih pojedinaca.
Na internetu se mogu pronaći podaci o korištenju većine velikih tvrđava u turističke svrhe. Vjerujem da države na čijem terenu se nalaze ovi objekti vode računa o njihovom čuvanju, štiteći ih od javašluka i neprihvatljivih načina korištenja.
Postoji jedno zapažanje koje izaziva čuđenje zbog odnosa prema objektima u pojedinim vojnim logorima npr. Crkvice. Ljudi mentaliteta ovog podneblja, ocjenili su sve objekte na kraju rata i kasnije, kao neprijateljsko vlasništvo, pa su se tako prema cjelini ponijeli. Uništeno je sve, gdje je skoro kao u potpuno urbanim uslovima živilo 6000 dom 7000 ljudi. Pitam se zar to nije moglo biti drugačije i služiti narodu na tom prostoru, kao što na Njegušima služi bar vodna akumulacija.
Nije mi namjera hvaliti vladavinu Austrougarske monarhije, ona je na kraju svojom imperijalističkom politikom platila račune pokretanja Prvog svjetskog rata, nesreću i štetu koju je donijela narodima, zbog čega je i otišla u istorijsku ropotarnicu.
Većina navedenih podataka je iz materijala za pisanje moje knjige:
RATNA MORNARICA AUSTRIJE I AUSTROUGARSKE MONARHIJE
Mornaričko-tehnički
potpukovnik u penziji
MILAN ĐURAN
Браво Милане!
Hvala Bole, neznam što su naši ljudi zaobilazi li ovo pitanje
Poštovani gospodine Đuran,
Javljam Vam se ovim putem jer ne znam kako drugačije doći do Vas. Student sam pete godine Pomorskog fakulteta u Rijeci i trenutno pišem diplomski rad na temu „Austrougarska ratna mornarica“. Potrebna mi je Vaša knjiga „Ratna mornarica Austrije i Austrougarske“, do koje ne znam kako doći. Vrlo rado bih kupio tu knjigu kao i neke ostale knjige ako je to ikako moguće.
S poštovanjem,
Niky Jurica
Poštovani Jurica, neobično mi je drago da obrađujete ovu temu. U mojoj knjizi načićete odgovore za mnoga pitanja. Spreman sam vam i usmeno odgovarati na pojedina pitanja. javite mi vaš mob broj na VIBER ili Votsap.