Na Dunavu su zajedno u smrt otišli drugovi sa rečnog minolovca „RML-308”, Slovenac Kristijan Lampret i Srbin Stevan Marković. Bili su zajedno godinama na granici u Đerdapu, zajedno su bili i u Novom Sadu, zajedno su bili na brodu, koji je sprečavao nezakonite radnje čehoslovačkog broda „Šariš“ u području Kopačkog rita na Dunavu i pogođen „zoljom” 8. novembra 1991. godine, i zajedno su otišli u smrt. Zastavnik Stevan Marković je snažnom eksplozijom odbačen u Dunav i nikada nije pronađen, a Kristijan je teško ranjen. Stevan, komandir pogonskog odreda na brodu, je nestao u Dunavu i njegovo telo nije nikada pronađeno, a Kristijan, radiotelegrafista, je umro na rukama svojih drugova za broda. Sa oštećenog broda je otvorena vatra. Posada na čelu sa poručnikom bojnog broda Zoranom Markovićem, koji je lakše ranjen, nasukala je brod i pokušala spasiti Kristijana, teško povređenog pažljivo su ga preneli na obalu. Krenuli su da zatraže pomoć. Nakon nekoliko kilometara odvažni spasioci s tugom su zaključili da je napor bio uzaludan. Spasa nije bilo, Kristijan više nije pokazivao znake života – umro je na rukama svojih drugova.
Na sahrani prve žrtve Rečne ratne flotile prisustvovali su svi drugovi poginulog Kristijana, članovi njegovih porodica, penzionisane starešine. Ispraćen je mirni čovek Kristijan, Slovenac as Dunava, a preživelim je ostalo da ne zaborave njegovo rodoljublje, kao što je i on do kraja života ostao veran i odan svojoj patriotskoj dužnosti.
Nepobitno je utvrđeno da su članovi čehoslovačkog broda kontaktirali sa pripadnicima Zbora narodne garde i to u vreme koje je prethodilo zasedi.
U parku ispred Spomen-sobe Rečne flotile postavljena je ploča koja podseća na Stevana i Kristijana. Svake godine na dan njihove pogibije pripadnici Rečne flotile i supruge Darinka i Slavica sa decom polažu cveće.
Večna im slava!
Boško Antić
Kristijanova supruga je Slavica, a Stevina se zove Darinka.
Shvatio sam grešku, ali kasno.
Greška ispravljena.