Kratkotrajne karijere Emdena i Königsberga tijekom Prvog svjetskog rata bile su nevjerojatno slične. Oba broda su radila i pronašla svoju sudbinu u Indijskom oceanu. Oba su broda jarko zasjala, iako nakratko, i hrabro uplovila u neprijateljsku luku da potope protivničku krstaricu. Oba broda nisu potopljena, već su uništena i zaustavila se na plitkom dnu, gdje su njihovi dijelovi ostali sve do danas.
O Emdenu se podosta napisalo dok o Konigsbergu, iako nepravedno, ima manje zapisa. Meni je priča o Konigsbergu bila uvijek nekako uvijena u neku fantastičnu maglicu, o delti rijeke u džungli, iz koje kao u holivudskim filmovima izranja zli kajzerov brod.
Da počnem sa kratkim predstavljanjem glavnog junaka ove priče.
Brod je porinut u Kielu 1905. godine. Ušao je u sastav flote otvorenog mora 1907. godine. Dimenzije broda su bile 115,3x13,2x5,29 m, imao je deplasman 3.814 t. Stroj je bio 2x trocilindrični trostruke ekspanzije, koji je razvijao 12.000 KS. Za proizvodnju pare je imao 11 kotlova na ugalj Shultz-Thorneycroft. Postizao je max. Brzinu od 24,1 čv i imao daljinu plovljenja do 5.750 NM pri brzini od 12 čv.
Glavno naoružanje broda je predstavljalo 10 topova od 105 mm SK L/40, dometa 12.700 m pri elevaciji 30 stepeni. Pored toga kasnije je naoružan i sa 2x 88 mm . Imao je i dvije torpedne cijevi na pramcu ispod vodene površine od 45 cm.
Aspekti krstaričkog rata su obrađeni na više mjesta, tako da ovdje neće biti širih objašnjenja.
Za razliku od Emdena koji je karijeru započeo na istoku, laka krstarica Konigsberg je prvo služila kao izviđački brod u Floti otvorenog mora, da bi u proljeće 1914. godine Admiralštab izdao naređenje o njenom dislociranju u vode Njemačke Istočne Afrike, gdje je trebala zamijeniti topovnjaču Geler, koja je premještena južnije.
Komandant kapetan fregate Looff, digao je svoj plamenac na brodu 01.aprila 1914. godine 28. aprila krstarica je napustila Wilhelmshaven i nakon više posjeta mediteranskim lukama kroz Sueski kanal i Aden stigla u Dar es Salaam 5. juna 1914. godine gdje i počinje priča.
Prvo krstarenje
Suočen sa činjenicom o nemogućnosti odbrane grada, a da ne bi ostao blokiran u luci, od neprijateljskih snaga, kapetan fregate Looff izvodi Konigsberg iz luke 31.07.1914. godine, prije objave rata, a ispred nosa britanskog Cape Squadrona koji se razmjestio ispred luke blokirajući je.
Krstarica se uputila u Adenski zaliv gdje je po ratnom planu imala voditi krstarički rat. U noći 3. augusta iz luke Dar es Salaam isplovio je i snabdjevački parobrod Somali sa 2500 t uglja, a dva broda isto predviđena za snabdijevanje sa 3000 t uglja ostala su blokirana u luci.
5. augusta oko 22.00 sata zapovjednik je dobio radio poruku o objavi rata. Sljedećeg dana zarobio je britanski parobrod City of Winchester u Adenskom zalivu, koji je kasnije 11. augusta i potopio. Više nije pronašao ni jednog neprijateljskog broda uprkos očekivanju, pre svega radi popunjavanja zaliha uglja. Uputio se u vode oko Madagaskara, ali ni tamo nije imao sreće, pa je prekrcavši ugalj sa Somalija bio prisiljen da se vrati u koloniju.
Kako je Dar es Salaam bio blokiran, zapovjednik je odlučio da brod skloni u deltu rijeke Rufiji, koja je bila prije toga premjerena od strane hidrografskog broda Mowe. 03. septembra Konigsberg je ušao u Kikunja rukavac, koji je jedini bio plovan za prolječnih plima. Usidrio se 10 NM uzvodno, kod upravne stanice kod Ssalale. Ugljen je potajno stizao na brod iz Dar es Salaama, tako da je 18. septembra brod ponovo bio opskrbljen ugljem za nastavak dejstava.
Bitka kod Zanzibara
19. septembra kapetan fregate Looff je dobio obavještenje o neprijateljskom ratnom brodu koji je praćen od obalnih osmatračkih stanica i sada se nalazi vjerojatno na sidrištu luke Zanzibar, radi snabdijevanja.
Britanska zaštićena krstarica Pegasus, koja je sa krstaricama Hyacinth i Astraea, pripadala britanskom Cape of Good Hope eskadronu pod komandom Admirala King-Halla koji je pratio Konigsberg do 31. Jula kada je izgubio kontakt sa njemačkom krstaricom u kiši i nevremenu kod Dar es Salaama, ležala je na sidrištu Zanzibara radi čišćenja kotlova i popravka strojeva.
Tokom popodneva 19. septembra Koningsberg napušta za vrijeme plime ušće rijeke Rufiji i noću hvata kurs prema južnom ulazu u luku Zanzibar. Zapovjednik Somalija se nalazio na mostu krstarice kao pilot koji je dobro poznavao okolne vode. Kod južnog ulaza prošli su neopaženo pored naoružanog pomoćnog broda na daljini od 600 m. Iako su svjetla na plutačama i svjetla kod Zanzibara bila pogašena krstarica je uspješno pronašla južni ulaz, prošavši blizu naoružanog tendera, bivšeg njemačkog tegljača Helmuth, koji nije uspio da digne alarm.
To je bio popriličan uspjeh jer treba uzeti u obzir da se u tim vodama nalaze nevidljive pličine, u kombinaciji sa jakim strujama ekstremno opasne za plovidbu, čemu treba nadodati i radi ratnog stanja pogašena svjetla. Ubrzo u slabom svjetlu su ugledali britansku krstaricu sa dva dimnjaka, koja je bila usidrena cca 200 m od obale. To je bila britanska krstarica Pegasus, koja je bila bez pare u kotlovima doživjela potpuno iznenađenje, čemu je doprinio i izabrani smjer približavanja njemačke krstarice, koja je prilazila sakrivena i nije se ocrtavala na tamnijem dijelu horizonta.
U 05.10 Kenigsberg je digao njemačku zastavu i otvorio vatru na daljini 7.000 metara.
Nakon kratkog vremena i Pegasus je uzvratio, posada topova je naime spavala na borbenim stanicama po zapovjedi zapovjednika Inglesa, takođe se mogao uočiti gust crn dim koji je brod izbacivao na oba dimnjaka, pokušavajući da digne pritisak pare u kotlovima.
Posle tri salve Konigsberg je tačno korigovao daljinu gađanja i pogodci su se nizali. Ubrzo su uočeni i rezultati pogodaka, eksplozija na pramčanom kaštelu, srušen prednji dimnjak, požari na više mjesta.
Iako je Pegasus odgovarao na vatru svega 8 minuta, Nijemci su nastavili paljbu još 40 minuta sa jednom pauzom. Ova pauza je posljedica dojave komandira baterije na Konigsberu da kroz daljinomjer vidi dignutu bijelu zastavu. Po izjavama zapovjednika Looff-a, on zastavu uslijed gustog dima nije vidio i odlučio je da nastavi paljbu. Kasnije su Južnoafričke novine potvrdile da je bijela zastava bila dignuta.
Kada je njemačka krstarica prekinula vatru, Pegasus nije odmah potonuo, već se jako nagnuo na lijevu stranu, a pokušaj, da se otegli sa tegljačima na plažu i nasuče završio je sa potonućem broda koji je sav nestao sa površine, osim jarbola koji su strčali iz mora. Brod je imao posadu od 234 člana od čega je 35 poginulo odmah a 10 kasnije od rana i 59 je bilo ranjenih.
Kasnije je zapovjednik Ingles organizovao vađenje 6 topova od 4 incha koji su upotrebljeni na kopnenom ratištu.
Zapovjednik Konigsberga se nije odlučio za spasavanje preživjelih, jer je uočio više malih brodića koji su sa obale približavali Pegasusu, tako da je bilo izvjesno da će pokupiti ranjene, koji će kasnije biti opskrbljeni u velikoj bolnici Zanzibara.
Posle prekida vatre njemačka krstarica je zaplovila prema obali i okrenuvši desno, otvorila vatru na obalnu radiostanicu oborivši dva od četiri antenska jarbola .
Zadnje ispaljene granate pale su na naoružani tegljač Helmuth, koji je posada odmah napustila, ali bio je samo lakše oštećen. Ubijen je samo domorodac u strojarnici. Posada se kasnije vratila na brod.
Napuštajući sidrište Zanzibara sa krme krstarice bačene su bačve u more, radi simulacije polaganja mina. Njemačka krstarica nije ni jednom direktno pogođena i nije imala gubitaka u ljudstvu, jedino je pretrpjela lakša oštećenja od gelera.
Kako je brod osim kroničnog nedostatka uglja imao problema sa kotlovima i motorima, uputio se opet u rijeku Rufiji, bolje u njenu deltu. Imao je sreću da uhvati visoku vodu, u suprotnom bi morao 12 dana sačekati ispred delte izložen neprijateljskim brodovima.
Cilj je bilo brod sakriti i izvršiti opravke motora, transportujući dijelove motora do Dar es Salaama radi popravka, kao i izvršiti snabdijevanje.
Događaji u delti Rufiji 1914-1915. godine
Nijemci su da spriječe iskrcavanje Britanaca utvrdili položaje na ušću.
Posle potapanja Pegasusa Britanci su počeli sistematsku pretragu obalnih dijelova njemačke kolonije. Na ovo područje su premještene i moderne lake krstarice Chatham, Weymouth i Dartmouth.
19.oktobra HMS Chatham otkrio je njemački parobrod Prasidnt u luci Lindl i u pregledu dokumenata otkrio da je pomenuti brod vozio ugalj u deltu rijeke Rufiji. Sad se rodila ideja da je brod jedino mogao snabdjevati njemačku krstaricu. 30. oktobra stigla je i potvrda te pretpostavke, naime sa Chathama je iskrcan odred koji je po vrhovima jarbola prepoznao i locirao položaj Konigsberga i njegovog snabdjevača Somalija.
Britanske krstarice 03. novembra počinju artiljerijski napad na Koningsberg, koji je rezultirao pogađanjem Somalija, na kojem je izbio požar, pa ga je posada 4 dana kasnije potopila.
Koningsberg se pomakao uzvodno par hiljada metara, da bi 5. novembra pošao dalje uzvodno i usidrio se u Simba – Uranga rukavac.
Pojačane su i obalne obrambene stanice sa topom 60 mm, mitraljezima i lakim naoružanjem. Torpedne cijevi sa Koningsberga su montirane u rukavac Kikunja.
10. novembra Britanci potapaju blokadni brod Newbridge u Simba – Uranga Rukavcu, kako bi spriječili, pokušaj proboja njemačke krstarice. S potapanjem baš nisu napravili neki pametan potez, jer su postojali i drugi kanali po kojima je brod mogao isploviti na otvoreno more. Postavljene su i lažne mine, vjerojatno sa malim ili nikakvim efektom. Svi napadi britanskih brodova na Konigsberg i „Section Delta“ (kopnene snage na ušču) bili su bez uspjeha, a gaz velikih krstarica nije dozvoljavao uplovljavanje u rukavce.
Da bi pronašli njemačku krstaricu unajmili su civilnog pilota Cutlera iz Durbana, koji je uključen u Kraljevsku mornaricu i složio se da koristi svoj privatni hidroavion Curtiss za izviđanje. Hidroavion je prebačen brodom i 15. novembra je stigao na scenu. 19. novembra Cutler je izvršio prvi izviđački let i 21. novembra je potvrdio prisustvo njemačke krstarice. Kasnije su pristigla još dva hidroaviona Royal Naval Air Service-a , Sopwiths, sa zadatkom izviđanja i čak bombardovanja broda. Ova dva aviona su ubrzo prizemljena u tropskim uslovima. Trio od tri short hidroaviona pokazao se nešto bolje, uspjeli su napraviti nešto fotografija broda prije nego što su i oni ispali iz igre što radi tropskih vrućina i vlage, što radi dejstava njemačkih protivavionaca.
Zapovjednik Looff je dva topa provizorno preuredio za protivavionsku borbu, ali nažalost imao je na raspolaganju samo trideset granata sa šrapnelima. Odstranio je i jarbole radi neprijateljskih artiljerijskih daljinomjera.
Događaji u delti Rufiji 1915. godine i potonuće Konigsberga.
Čak je i pokušaj da se iskoriste topovi starog bojnog broda HMS Goliath, 12 x 300 mm potpuno propao.
Iako relativno sigurna od Engleza, krstarica i njena posada su patili od nedostatka uglja, municije, hrane i lijekova. Posada je takođe patila od malarije i drugih tropskih bolesti. Kada se tome doda odvojenost od svijeta, moral posade je bio na niskom nivou. Situaciju je popravila vijest da će brod biti ponovo popunjen zalihama, koje će mu dati šanse za borbu i povratak kući. Ta nada je bila brod Rubens koji je isplovio iz Njemačke 18. februara i stigao u Mansa Bay 14. aprila 1915. godine. Brod je bio nakrcan sa ugljem, poljskim topovima, municijom, pitkom vodom, hranom. Međutim kako ništa ne ide glatko, Britanci su dekodirali poruke sa Rubensa i dočekali ga dvije milje od ulaza u Mansa Bay. Zapovjednik Rubensa, rezervni oficir Cristiansen, odlučio je da vrijedni teret koji je vozio ne smije pasti u ruke Britancima i zaplovio je u zaliv bez pilota. HMS Hyacinth koja ga je dočekala otvorila je vatru na brod i pogodila Rubensa sa tri granate. Cristiansen je naredio da se otvore ventili i potopi brod. Pokušaj Britanaca da zauzmu brod nije uspio zbog jake mitraljeske vatre sa obale. Ojađene radi toga sa britanske krstarice otvorili su vatru po čamcima za spasavanje ranivši zapovjednika Rubensa, Cristiansena i dvojicu mornara.
Kako god, teret i municija nisu uništeni, tako da su kasnije izvađeni sa broda, ali ta pomoć je došla kasno za popunu Koningsberga.
4/5. juni mali njemački parobrod Wami naoružan sa jednom torpednom cijevi sa Koningsberga, pokušao je napad na Britanske brodove usidrene blizu otoka Mafia, ali je ubrzo ostao nasukan na pličini. Početkom maja i britanski avioni su počeli da bombarduju i pucaju po Konigsbergu, koji ih je dočekivao sa topovskom i mitraljeskom vatrom tako da je 5. maja jedan avion oboren.
Sredinom juna dva monitora Severn i Mersey stigli su u Istočnu Afriku. Poslani su da unište njemačku krstaricu, pri čemu im je uz jako artiljerijsko naoružanje (svaki po dva topa od 6 inch-a) trebao pomoći i mali gaz, tako da su mogli zaploviti duboko u rukavce. Predviđeno je da artiljerijsko osmatranje vrše četiri aviona, dva Caudronsa i dva Henry Farmansa bazirana na otoku Mafia. Na monitorima je nakon dolaska pojačana paluba i bočni oklop tako da su do 5. jula bili spremni za akciju.
Kombinovani napad na njemačku krstaricu je počeo je 06. jula. Nijemci nisu bili iznenađeni, a i njima je napad predstavljao neku vrstu olakšanja jer je iščekivanje i neizvjesnost završena. Oba monitora su oko 04.15 h ušla u Kikunja rukavac. Monitori su se usidrili sa dva sidra, jedno po pramcu i strujno po krmi. Tako usidreni u 06.30 h otvorili su vatru po Konigsbergu. Monitori su bili pod vatrom obalnih stanica, pa su odgovarali i na tu vatru manjim kalibrima. Laka krstarica Weymouth u pratnji Pyramus je predstavljala podršku monitorima bombardujući Njemačku osmatračku stanicu na Pamba Hillu svojim topovima od 6 incha.
U međuvremenu lake krstarice Hyacinth i australijska krstarica Pioneer, držali su obalne položaje kod ušča Simba-Uranga rukavca pod topovskom vatrom.
Kapetan fregate Looff je svoj brod kamuflirao bojenjem, a preko broda su obješene zelene cerade i granje. Sam izgled monitora bio je iznenađenje za Njimce, naime ranije ih nisu vidjeli, i kako je Looff napomenuo njihov izgled uvećavao je šanse za uspjeh Britanaca.
Konigsberg je u 07.00 h odgovorio na vatru monitora. Vatra se razmjenjivala na cca 9.500 m. U 07.40 h Nijemci postižu pogodak izbacivši iz stroja 6 inch-ni top na Mersey i zapalivši municiju. Posada monitora je spasila brod bacivši municiju u more. Pad granata ispaljenih sa monitora nije se dobro uočavao sa osmatračkih aviona, ali ipak i monitori su oko 08.00 h postigli izravni pogodak u oklop prednjeg topa njemačke krstarice ubivši dva poslužioca. Drugi pogodak je završio sa desne strane komandnog mosta izbacivši iz upotrebe daljinomjer i njegovu posadu. Geleri ove granate povrijedili su zapovjednika i dva oficira na mostu. Treći pogodak uništio je oficirsku menzu, a četvrti srednju palubu bez posebne štete.
Upravljanje artiljerijom sa Konigsberga je bilo otežano, više puta i prekinuto, jednom, kada je telefonska linija sa osmatračkom stanicom prekinuta uslijed udara granate.
U 12.30 h monitor Severn je nastavio uzvodno i u 12.50 h osmatraći su ugledali Konigsbergov nastavak jarbola. U 15.30 h monitorima je naređeno povlačenje i oni izlaze iz delte i pridružuju se komandnom brodu kod Koma Islanda. Tokom povratka brodovi su bili izloženi vatri obalnih stanica na ušću delte.
Rezime ovog okršaja je bio slijedeći:
Mersey je imao četiri mrtva i četiri ranjena mornara, a top od 6 incha je izbačen iz upotrebe. Severn nije bio pogođen i nije imao gubitaka. Konigsberg je imao četiri mrtva i 10 deset teško i jednog lako ranjenog. Oko 800 granata je palo u blizini Konigsberga, a mnoge druge dalje tamo do 2.000 m udaljenosti. Po drugoj strani Konigsberg je štedio municiju i pucao je samo iz dva topa. Brod je sačuvao plovidbena svojstva i sposobnost za borbu, mada je imao reduciranu posadu.
Pet dana kasnije 11. jula, monitori su ponovili napad po istom planu. Tog dana u 11.45 h, monitori su, sa pojačanim posadama, prošli obranu na ušću i nastavili uz rijeku, bolje reći rukavac.
Opet su Weymouth i Pyramus (sister ship od nesretnog Pegasusa) ušli u rijeku, potonja krstarica čak 3 NM uzvodno, dok su Hyacinth i Pioneer ponovo dobili zadatak napada na obranu ušća rukavca Ssimba-Uranga . (Pioneer je isto pripadao Pegasus klasi).
Monitori su se ovaj put približili 900 m bliže od pozicije 6.jula, nadajući se efikasnijem gađanju. Njemačka krstarica je u 12.00 h otvorila vatru na monitore, koja je opet upravljana sa osmatračnice smještene na Pemba Hill-u. U 12.30 monitori uzvraćaju, a njihova vatra je opet upravljana pomoću dva aviona. Samo posle 10 minuta na Konigsberg je počela padati tuča granata. U 12.52 granata je pala ispred komandnog mosta i izbacila oba pramčana topa, sa posadom iz akcije. Druga je eksplodirala iza komandnog mosta, tako da su geleri teško ranili kapetana fregate Looff-a ( stomak, nadlaktica i podlaktica). Uskoro su samo tri krmena topa bila sposobna za dejstvovanje, ali su njihove municjone komore poplavljene radi opasnosti od požara. U 12.52 h centralni dimnjak se srušio, a na krmi je buknuo ozbiljan požar. Zadnji uspjeh Koningsbergovog 105 mm topa, pretvorenog u protivavionski je bilo obaranje izviđačkog aviona, da bi neposredno nakon toga posada topa bila onesposobljena jednom granatom od 6 incha.
Oko 13.40 njemačka krstarica je zanijemila. Sa gubicima sve posade topova, požarom na krmi, naplavljenim municionim komorama i šteti na gornjoj palubi, dalja borba je postala nemoguća.
Zapovjednik je na kraju izdao i zadnju zapovijed prvom oficiru Koch-u, da potopi brod, kako ne bi pao u neprijateljske ruke. Prvo su sa broda evakuirali ranjene, da bi nakon toga potopili brod aktiviravši dvije torpedne bojeve glave, namještene na dnu broda. Koningsberg je sjeo na dno, gornja paluba je ostala iznad vode, a na jarbolima se još vijorila zastava i plamenac.
Od posade koja se nalazila na brodu (230), 19 je poginulo, 21 teško i 24 lakše ranjeno.
Na drugoj strani Mersey je dva puta pogođen, što je izazvalo povredu dva mornara. Severn je bio glavna meta i vatra sa njemačke krstarice je koncentrisana na njega. Po opisima posade ubrzo nakon otvaranja vatre sa Koningsberga, bez mogućnosti da odgovore, počeli su se nizati pogoci. Paluba je bila pod kišom gelera, bilo je dosta ranjenih, ali ni jedan opasno. Nekoliko granata je probilo palubu i eksplodiralo u unutrašnjosti, tako da je situacija bila kritična. Po izjavi jednog oficir sa broda još nekoliko pogodaka bi vjerojatno bilo pogubno za monitor.
Nakon prekida paljbe sa njemačke krstarice, Mersey je prišao bliže i ispalio dvadeset salvi u nemoćan brod. Posle toga monitori su se povukli.
Kaže se da je Istočno Afrička Kampanja zadnji rat džentlmena, a kao primjer toga navodi se čestitka zapovjednika ratnog broda, blokadnih snaga, kapetanu fregate Looff-u, za novu godinu 1915. „Sretna Nova godina, očekujem da ću imati zadovoljstvo da vas uskoro sretnem“ Na ovu čestitku Looff je odgovorio –„Hvala iste želje i vama, ako želite da me vidite ja sam uvijek kod kuće“.
Jedan od topova Konigsberka koji je nastavio mornaričku karijeru doduše na jezeru Tanganyika. Montiran je na parobrod Graf von Goetzen, koji je sa topom 105 mm i na krmi 88 mm postao nepobjediv na jezeru.
Inače sam brod je posebna priča, stigao je u dijelovima iz Njemačke, gdje je prvo sastavljen, pa rastavljen i u 5.000 sanduka tarnsportovan u Dar es Salaam. Odatle je željeznicom transportovan u brodogradilište Kigoma (na jezeru) gdje je sastavljen 1915. godine. Da ne bi pao u ruke Englezima potopljen je, ali su prije potapanja stroj namastili i zaštitili jula 1916. godine. Englezi su ga izvadili 1927. godine i zaključili da su motori još uvijek upotrebljivi, dobio je i novo ime koje i danas nosi MV Liemba. Istakao se kao glumac u filmu African Queen, gdje je bio zločesti njemački brod.
Brod i dan danas prevozi putnike na jezeru.
literatura:-Battle on the Seven seas- German cruiser Battles 1914-1918, Gary Staff -Naval History of Worl War I, Poul g.Halpern -PE -Wikipedia - http://www.naval-history.net/WW1Battle1507KonigsbergAction.htm#gazette
Napisao: Vasilij Masleša
