Dva puna mjeseca 1914. godine je mala njemačka krstarica vodila je rat protiv britanske i savezničke trgovine u Indijskom oceanu vršeći napade na luke Madras i Penang i pokušala je razoriti kablovsku i radio stanicu na Cocos (Keeling) Islands. Rukovođena žustro i odvažno, vođena kao gusarski brod dvadesetog stoljeća, zaustavljajući trgovačke brodove, uzimajući onog što joj je bilo potrebno i potapanjem ili oslobađanje onih od kojih nije imala nikakve koristi. Za razliku od starih gusara komandant Karl von Muller, potržavao je strogi kodeks viteštva. Ubrzo se priča o njegovom viteškom ponašanju proširila, a Von Muller je postao poznat kao »Gentleman of War«
Tokom svoje kratke karijere u Indijskom oceanu, Emden je uništila dva neprijateljska ratna broda i presrela dvadesetdevet trgovačkih brodova. Od toga jedanest je pušteno, tri su zarobljena i zadržana radi tereta uglja, a petnaest je potopljeno. Time su gubici britanske trgovačke mornarice porasli na brodove ukupne nosivosti 70 360 tona.
Njemačka krstarica je uništila i spremnike kerozina u Madrasu, a njena prisutnost u Bengalskom zalivu imala je jednako štetan uticaj na trgovinu. Logistički trošak britanskog admiraliteta je takođe bio značajan. Veliki broj britanskih, japanskih, australijskih, francuskih i ruskih ratnih brodova su bili vezani čuvajući luke, pružajući pratnju konvojima i samom lovu na krstaricu.
Emden je susrela svog neprijatelja na Cocosovim otocima 9.novembra 1914. Tu se uprkos nadmoći hrabro borila, a von Muller kada je vidio da dalja borba nema smisla nasukao je brod, ne bi li spasio što više članova svoje posade. Od 318 ljudi na brodu, prije početka bitke, 182 su preživjela, od kojih dvadeset jedan teže, a četrdeset četiri lakše ozlijeđena.
Ovo je priča o Emdenovom poslednjem krstarenju i posljednjoj bitci.
Priča počinje u 11.00 13.augusta 1914, na Pagan Island, a na brodu SMS Scharnhorst, zastavnom brodu Istočne azijske eskadre, kada je održana konferencija komandanata koju je vodio Viceadmiral Graf von Spee. On je
komandante upoznao sa svojim viđenjem situacije i budućim planovima eskadre.
Radi velike potrošnje uglja Scharnhorst i Gneisenau, su određeni da plove po zapadnom djelu Južne Amerike, gdje je bilo lakše snabdjevanje ugljem posredstvom German Etape organizacije za snabdjevanje. Po predlogu komandanta Emdena, kapetana fregate von Muller-a, zadnja mala krstarica trebala je dejstvovati u indijskom oceanu.
KRSTARENJE
Brodovi su bili spremni za isplovljenje u 17.30, a u 15.00 Emden je konačno dobio naredbu da vodi krstarički rat u Indijskom oceanu. U 18.00 eskadra je isplovila, a sledećeg jutra zastavni brod je signalizirao »Emden odvoji se, želim vam puno uspjeha« Muller je odgovorio »Zahvaljujem vašoj ekselenciji, na poverenju. Želim eskadri krstarica sretno putovanje i puno sreće.
Naređeno je i brodu za snabdjevanje Markomanniji da prati Emdena. Brodovi su okrenuli na jug-jugozapad, što je bilo u suprotnom kursu od ostatka eskadre i brzo izgubili iz vida brodove glavnine. 15.augusta su Emden i Markomannia promjenili kurs prema zapadu, želeći svratiti u Angaur na otocima Palau, preuzeti još uglja i namirnica, a po mogućnosti dobiti brod sa ugljem, što je bilo od vitalnog značaja u slučaju da Markomannija bude prisiljena da istupi iz sastava.
Tokom plovidbe svakodnevno su vršene vježba. Glavni inžinjer Friderich Ellerbroek je imao najteži posao, bio je odgovoran za kotlove, motore i pomoćne strojeve. Motori su bili čvrsti i pouzdani, ali su kotlovi trebali konstantnu pažnju. Najveći problem su bile cijevi koje su curile, pa je Emden nosio dovoljno rezervnih cijevi, a strogi raspored omogućio je zatvaranje kotlova radi čišćenja i popravaka.
Emden je ugledao Palau 19. augusta i stigao u Angaur u 11.00. Pošto u luci nije bilo drugih brodova nadopunio je rezerve uglja sa Markomannie, dok je čekao na brod Norddeutsher Lloyda, Prinzessin Alice koja je stigla popodne. Nadao se da će dobiti namirnice. Ali je dobio samo šest mornaričkih rezervista, rezervnog poručnika i šest ložača koji su se dobrovoljno javili za službu. Prinzessin Alice, kao nevoljki kompanjon noću se izmakla. Na intervenciju (putem telegrafa) von Mullera, koji si nije mogao priuštiti gubitak broda sa namirnicama, kapetan Alice je pojasnio svoj bjeg, lošim stanjem kotlova i malim zalihama uglja, pa ne bi mogao pratiti Emdena na krstarenju.
Emden i Markomannia su uzeli kurs prema jugozapadu, namjeravajući proći zapadno od Molučkih ostrva, prijeći more Banda i stići s istočne strane na vrh Timora, na vrijeme za susret sa brodom Tannenfels. Međutim do susreta nije došlo, pa je ujutro 25.augusta, Emden opet uzeo ugalja sa Markomannie, prije nego što je krenuo na zapad u Florensovo more. Drugi ugljenar Offenbach se nalazio po informacijama dobijenim od von Spee-a kod otoka Tanajampea (pod Nizozemcima) koji su htjeli očuvati svoju neutralnost pa je ugljenaru prethodnih dana naređeno da ode. Nizozemci nisu htjeli dopustiti Nijemcima da uspostave tačke snabdjevanja u njihovim vodama.
Von Mulleru nije preostalo ništa drugo nego da se kroz tjesnac Lomok uputi u Indijski ocean. Prije ulaska u tjesnac, posle zalaska sunca 28. augusta, su radi zavaravanja eventualnog neprijatelja postavili još jedan lažni dimnjak. Tako da je silute ličila na britanske krstarice. Oba broda su ušla u indijski ocean odmah posle ponoći. Lov je mogao početi.
U međuvremenu je i Japan objavio rat Njemačkoj, pa su imali još jednog neprijatelja više.
Kao što smo vidjeli susret sa ugljenarima nije uspio, pa je Emden morao uzimati ugalja sa Markomannie, a taj teret je želio sačuvati što dalje. Zadnja prilika da se snabdije po dobijenim informacijama je bio brod Ulm koji je čekao na najsjevernijem otoku Simeulueu, uz zapadnu obalu Sumatre. Kapitänleutnant(poručnik bojnog broda) Muche se posvetio izgradnji bolje imitacije dimnjaka, koji je napravio od valjka visine 10 m i diametra 3 m od platna, ovalnog oblika, koji se dizao kroz koloturnik, montiran na uže rastegnuto od stražnjeg do glavnog jarbola. To je dozvoljavalo dizanje i spuštanje po potrebi.
3.septembra naveče su brodovi stigli do Simeula, i ušavši u zaliv, našli ga praznim. Izgleda da van Muller nije imao sreće, ali to je samo privid, da je došao dan ranije to bi ga dovelo do susreta sa HMS Hampshire, što bi značilo kraj Emdena. Lijepu idiličnu uvalu su iskoristili za prekrcaj uglja.
Prekrcali su 450 t uglja u skladišta i još 200 t u vreće na palubi. Mir im je poremetio nizozemski patrolni brod, koji im je naredio da napuste nizozemske teritorijalne vode.
Emden praćen Markomanniom ušao je dublje u Bengalski zaliv. Bili su željni plijena, a svježa hrana je ostala samo uspomena, prehrana se svodila na usoljenu govedinu, nedostajala je i svježa voda, pa nisu sapunom mogli da isperu ugljenu prašinu.
9.rujna u srednjoj straži od 12.00-04.00, oko 02.00 stigla je obavjest iz koša svjetlo po pramcu desno. Odmah je uslijedio »Alarm« Emden se trgao iz sna a mornari su pojurili na borbene stanice. Posada daljinara prati cilj do koga se daljina smanjuje, ispaljen je hitac upozorenja, ali brod ne staje već nešto signalizira na Morseu. Posle drugog upozorenja-ispaljene granate, brod staje. To je teretnjak sa jednim dimnjakom.
Poručnik Lauterbach, spušta čamac i odlazi na trgovački brod, da bi koji momenat kasnije Morseovo svjetlo signaliziralo da je brod Pontoporos, Grk.
Oduševljenje na Emdenu je splasnulo, Grčka je bila neutralna, znači trebalo je pustiti brod. Lauterback je tada javio da brod prevozi ugljen za britansku tvrtku, tako da je von Muller mogao zaplijeniti teret koji je bio u vlasti neprijatelja. Posle razgovora sa Grčkim gospodarom, taj je bio voljan staviti brod i teret na raspolaganje uz izvjesnu naknadu. Lauterbach je ostao na brodu, a Emden je nastavio sa lovom, u pratnji novog ugljenara i Markomannie.
Nekoliko sati kasnije u 08.45 ujutro primjetili su oblak dima prema sjeveru. U brzo se ispod dima počela ocrtavati silueta broda, a kako su se dalje približavali vidjeli su britansku zastavu. Emden je ispalio granatu upozorenja i podigao signal »Stoj, nemojte koristiti radio vezu« brod se povinovao, pa je sa Emdena spušten čamac sa grupom za ukrcaj i pregled.
Grupu je vodio poručnik Ernst von Levetzow, koji je signalizirao da je brod Inda od 3.413 tona. Brod je prevozio sapun, prehrambene proizvode, alkohol, cigarete, čokoladu i raznu luksuznu robu. Von Muller je naredio Muckeu da u roku šest sati prebaci što god može, a posada je prebačena na Markomanniu.
Na Indusu su otvoreni kingstoni, ispaljeno je i šest granata u vodenu liniju da požure potonuće.
Odluka da se krene na sjever pokazala se dobra jer su 11.septembra u 14.00 opet ugledali dim. Bio je to parobrod Lovat, sa odredištem kao i Ind (Bombay). Brod je prilagođen za prevoz trupa, a dalja sudbina mu se poklopila sa Indom. Od posade brodova su dobili informacije da su još drugi brodovi trebali isploviti iz Calcutte, ploveći više manje istom rutom.
U 22.00 noću zarobili su parobrod Kobing od 4.657 tona. Brod je bio britanski, ali roba na njemu je pripadala američkom vlasniku, znači neutralnoj strani. Brod se mogao legalno potopiti ali je postojala obaveza naknade štete vlasniku tereta. Muller je odlučio da ga poštedi i koristi kao deponijski brod za zatvorenike.
Tri sata kasnije zarobili su parobrod Killin od 3.544 tone, sa 5.000 tona uglja od Calcutte do Colomba.
13.septembra ujutro Posada sa Killina je prebačena na Kabing sada brod za smještaj zatvorenika, a sam Killin je potopljen.
Nedelja 13.septembra je bila naporna za posadu Emdena. U 15.00 primjećen je dim na horizontu. Emden je podgao brzinu i ubrzo zaustavio brod, čija je posada mislila da se radi o engleskom ratnom brodu. To je bio britanski brod Diplomat od 7.615 t, sa teretom čaja za London. Muller je naredio potapanje eksplozivnim punjenjima, a posadu je prekrcao na Kabinga. Dok je obavljao ove radnje na horizontu se opet pojavio brod, Talijan Loredano, na putu za Calcuttu. Muller je upitao bili Loredano preuzeo posade brodova, koje je potopio, ali kapetan Loredana Giacopolo je to odbio. Sve što je uspio dobiti od Giacopola je obečanje njegove šutnje o akcijama Emdena.
Kasno popodne 14. septembra napravljene su priprema za Kabingino oslobađanje. Posade sa Inda i Lovatasa prebačene su na brod, a iskrcana njemačka posada za kontrolu. Utom je drugi brod došao u vidokrug. Emden je požurio po njega i vratio se sa britanskim ugljenarom Trabbochom od 4.028 tona. Skladišta su mu bila prazna, pa je pala odluka da ga potope odmah nakon što prekrcaju posadu na Kabinga.
Von Muller nije htio upotrjebiti artiljeriju za potapanje Trabbocha, već je odlučio da ga potopi diskretnije sa eksplozivom. Postavili su eksploziv u skladišta, ali su zanemarili ugljenu prašinu, koja je kod prve eksplozije napunila vazduh prašinom, a kod druge izazvala ogroman bljesak prilikom eksplozije i pretvorila noć u dan.
Uznemiren eksplozijom Muller je odlučio napustiti područje naređujući Kabingi da se odvoji. Noć je prolomila ovacija zatvorenika u čast Emdena, priznanje za obziran tretman koji su imali.
Za Emdena sa njegovim ugljenarima Markomanijom i Pontoparosom još nije bilo odmora. Po pramcu desno je opaženo svjetlo, pa se Emden dao u potjeru i ispalivši granatu prisilio britanski parobrod Clan Matheson od 4.775 tona da se zaustavi. Utvrđeno je da prevozi vrijedan teret parnih lokomotiva, motornih automobila,strojeva, bicikla i druge robe, te se ubrzo pridružio Trabbochu na dnu oceana. Posada je prekrcana na Markomanniu.
Emdenovi radiooperateri su presreli poruke upozorenja o dejstvima njemačke krstarice. Izgleda je kapetan Giacopolo pregazio obećanje o šutnji.
Muller je naredio novi kurs jugoistočno, prema Andamanskim otocima, gdje se nadao pronaći skrovito mjesto za popunu ugljem, prije nastavka rada u Andamanskom moru.
Britanske vlasti su saznale za Emdenovu prisutnost u Bengalskom zalivu od SS City of Rangoon, koga je italijanski SS Loredano, upozorio na Emden odmah po odlasku iz Calcutte. Brod je odmah okrenuo nazad i poslao alarm »Njemački brod Emden sa četiri dimljaka uočen od italijanskog parobroda. Po primitku ove poruke oficir u Calcutti je zaustavio svaku plovidbu i obavijestio obaveštajnog oficira.
Nekako u to doba se pojavila i eskadra von Speea kod njemačke Samoe, pa je trebalo zaštititi novozelandske i australske konvoje, a eskadra kontraadmirala Peirsa (vrhovni komandant Istočne Indije) je dodeljena konvojima trupa iz Bombaya i Karachia.
Tako je palo na viceadmirala Jerrama da formira lovačku eskadru S Hampshireom, Yormouthom i Chikumom. Yormouth je ubrzo završio sa havarijom mašine u Penang-u na popravku.
16.septembra je Muller odlučio da dopunu uglja uradi na moru i tako uštedi vrijeme. More je bilo relativno mirno, postavljeni su bokobrani na desnoj strani Emdena, na koju se vezao ugljenar Pontoporosa, a krstarica je zavezla sa jednim motorom naprjed. Prekrcaj je oštetio šine na krstarici, površinu palube i djelimično oplate, ali je značajno uštedio vrijeme bez potrebe uplovljavanja u mirnu luku. Krstarica je ukrcala 440 tona uglja i odmah se uputila do svog novog lovišta, prelaza na sjeveru od Andamanskih ostrva, na ukrštanje puteva Calcutta - Singapur i Madras -Rangoon.
16.septembra je oko 16.00 primjećen oblak dima desno od broda. Pokazalo se da je to neutralni norveški parobrod Dovre. Kapetan Dovra je bio spreman preuzeti i posadu potopljenog Clan Mathensona i uz nadoknadu od 100(meksičkih)dolara izkrcati ih u Rangoon. To je naravno išlo iz kase Emdena.
NAPAD NA MADRAS
Opet je 19. septembra Emden izvršio nadopunu uglja, ovaj put sa Markomannie na moru jer je vrijeme bilo povoljno. Dok su vršili ukrcaj uglja, na radiju su prisluškivali poruke koje je slao HMS Hampshire, na daljini od par desetaka milja, sudeći po glasnoći. HMS Hampshire je pretraživao otoke gdje bi Emden mogao nadopuniti ugalj.
Posle završenog bunkera okrenuli su ravno prema Madrasu. Cilj je bio bombardovati svetionik, vladine zgrade i spremnike nafte u blizini luke.
Ciljevi su se nalazili podalje od stambenih četvrti, čime je smanjena opasnost civilnih žrtava. Napad je planiran 22.septembra, a preostali dani su potrošeni za obuku i pripreme za akciju.
U 17.00 se Markomania odvojila od Emdena, na krstarici je dignut lažni dimnjak i u 20.00 su ugledali svjetla Madrasa. Začudo svjetionik je radio, lučka svjetla su gorjela, a sam Madras je bio more svijetlosti. U 21.30 Emden je bio na 3.000m od obale i Muller je naredio okret u lijevo i da se upale reflektori.
Prvi cilj je bio svjetionik, na kojeg je ispaljeno nekoliko bočnih hitaca, da bi kasnije vatra bila prebačena na spremnike goriva, koji su eksplodirali spajajući nebo i zemlju ogromnim plamenom. Cijelo vrijeme su sva četiri reflektora osvjetljavala obalu. Bombardovanje je trajalo 15 min, a ispaljeno je oko 130 granata, kao odgovor su stigle svega tri granate, bez pogotka.
Po obavljenom poslu je okrenuo prema sjeveroistoku osvjetljen od vatre na obali i upaljenih navigacijskih svjetala, da bi odmah kada se oslobodio pogleda sa obale okrenuo prema jugu pod okriljem mraka. Ovaj manevar je izveo radi zavaravanja neprijatelja o smjeru njegovog povlačenja. Uništeno je 1.900.000 l kerozina, ali veća šteta je bila prekid trgovine i gomilanje zaliha jute, čaja i koža potrebnih vojnoj potrošnji, kao i vreća potrebnih za australsku žetvu pšenice. Loš uticaj je napad imao i na lokalno stanovništvo, a zabrinjavajuća je bila i šteta britanskom prestižu. Činilo se da njemačka krstarica djeluje nekažnjeno. Prilikom napada na Madras, HMS Hampshire je bio 300 NM Sjeverno, a HMS Chikuma 300 NM prema jugu.
Emden se našao sa Markomanniom na dogovorenom mijestu 23.septembra u 05.00.
NASTAVAK KRSTARENJA
Nakon brzog pohoda uz obalu južno od Madrasa, krenuo je prema jugoistoku prema Britanskom Cejlonu, kako bi zaobišao otok i lovio brodove na ulazu i izlazu glavne luke Colombo. Molili su se da uhvate ugljenara Admiraliteta natovarenog kardifskim ugljenom. Markomannin teret Shatung uglja bio je skoro izcrpljen, a indijski ugalj sa Pontoporosa je bio za ložače noćna mora, slabo je gorio, proizvodio puno dima, čađe, klinkera i pepela.
Obično su koristili šest kotlova, četiri su bila parospremna, a dva na popravku. Rutina je bila svaki peti dan očistiti jedan kotao, a voda se mijenjala svakih deset dana. Remont je rađen svaku treću ili četvrtu sedmicu.
Rano popodne 25.septembra zaustavili su parobrod King Lud od 3.650 tona. Brod je bio u balastu, ali je imao dobru količinu namirnica. Posle prekrcaja namirnica prekrcana je i posada na Markomanniju, zajedno sa naoružanom stražom.
U 21.00 norveški brod Oceanus je presretnut, ali pušten kao neutralan. Malo prije ponoći presretnut je Tymeric od 3.314 tona, sa teretom šećera, i spremao se na potonuće, kada je Emden uočio još jedan parobrod. Kako je to bio nizozemski poštanski brod Koningin Emma on je pušten, a čim je odmakao Tymeric je imao bliski susret sa morskim dnom.
26.septembra u mrežu im je uletio parobrod Gryfevale, luka upisa London od 4.437 tona. Von Miller ga je zadržao kao zatočenički brod za mornare Kralja Luda i Timerika.
27.septembra u straži od 12.00-04.00 presreli su britanski SS Buresk od 4.337 tona sa 6.000 tona uglja iz Cardiffa, najboljeg uglja na kugli zemaljskoj.
Na brod je prešla ekipa poručnika bojnog broda Kloppera, poručnici Schmidt i Gyssling, neki mornari i jedan inženjer.
U podne su presreli britanski parobrod Ribera od 3.500 tona, posada je skinuta a brod je potopljen rafalnom paljbom.
Iako je bila nedelja nije bilo odmora, zarobljen je britanski SS Foyle, 4.147 tona. Bio je prazan pa je posle prekrcaja posade na SS Gryfevale potopljen.
Uslijedio je nizozemski brod Djoca, koji je odmah pušten.
SS Gryfevale je pušten uz instrukcije za nastavak puta prema Colombu. Prilikom odvajanja bivši zatvorenici su uzvikivali hura za Mullera, oficire i posadu Emdena.
29. i 30. septembra Emden je prekrcao poslednji ugalj sa Markomannie, pa se oprostio od nje, da bi nastavio putovanje u društvu ugljenara SS Buresk.
Emden i ugljenar su nastavili južnim kursom. Muller je htio odmoriti posadu i izvršiti nužne popravke na brodu prije nastavka operacija u vodama iza Arhipelaga Chagosa, pošto brodski put Australija Suez vode južno od arhipelaga on je vjerovao da Australski vojni transporti koriste ovu rutu (pogrešno).
Emden je krstario na ovom području tri dana, ne primjetivši ni jedan brod.
9.septembra je sa svojim ugljenarom Buresk uplovio u luku Diego Garcia, glavni otok skupine Chagos. Tamo je proveo dan i po krcajući ugalj i čisteći podvodni dio broda, ljevo, desno, naprjed i nazad, naginjući brod plavljenjem suprotnih sekcija broda, što je bilo dovoljno za čiščenje vegetacije na podvodnom dijelu, koja je reducirala brzinu broda.
Iako britanska kolonija, nisu još bili obavješteni o ratu između Britanije i Njemačke, pa su brodove srdačno dočekali.
Von Muller se po završenom poslu zahvalijo domaćinima i okrenuo pramac prema sjeveru imajući namjeru da patrolira na ruti Australia-Aden. Čuvši na radiu poruku da je Aden-Colombo ruta sigurna za plovidbu, htjeo je dokazati suprotno.
HMS Hampshire uz pomoć pomoćne krstarice Empress of Asia završio je neuspješno traženje grupe Emden zapadno od Ceylona, pa je svratio u Colombo prije nego što nastavi traženje u Chagos Arh (sa zakašnjenjem pet dana).
15.oktobra je krcao ugljen sa Bureska, pa uzeo kurs prema ostrvima Minicoy, da bi opet presjekao rutu Colombo-Aden. Osam sati pošto je prošao sjeverne Maldive, ugledao je svetionik Minicoy, da bi odmah nakon pola sata primjetio svjetla parobroda, koga je zaustavio. Provjera je pokazala da je to Clan Grant od 3.948 tona, nakrcan sa raznim dobrotama od sapuna do cigareta, pa čak vatrostalnim ciglama za popravak kotlova. Na brod je prekrcan Lauterbach i straža, koja je vodila britanski brod ko krmi Emdena. Prebacivanje tereta je bilo u toku, kad su opet primjetili dim na horizontu. Emden je požurio da istraži o čemu se radi i ubrzo se vrato sa Ponrabbel, 473 tone, oceanskim kopačem, koji je trebao biti isporučen u Tasmaniju. Sljedio je standardni postupak, posada je prekrcana na Buresk, a kopač je potopljen sa topovskom paljbom. Ista sudbina je zadesila i Clan Grand, malo kasnije. 16.septembar, još nije bio završen, treći brod je potopljen u 21.30, posle prebacivanja posade na Buresk. Zlosretni brod je bio britanski Benmohr, koji je prevozi 6.700 tona generalnog tereta.
Emden i Buresk su nastavili prema zapadu do 02.40 17.oktobra.
Muller je tada okrenuo brod i počeo pretraživanje u zig-zaku, bez ikakvog rezultata. Predpostavio je da brodovi iz Colomba plove sjevernije pa je okrenuo prema sjeveru.
Tamo je uspio presresti novi britanski parobrod Trail, 7.562 tone natovaren sa 10.000 tona generalnog tereta. Na brodu je bilo i osamnaest putnika (uključujući jednu ženu) i šezdesetšest članova posade. Na Buresku nije više bilo mjesta pa je prinuđen zadržati brod dok ne nađe novi brod za deponiranje zarobljenika.
Od komandanta Trail-a je saznao za instrukcije Vlasti u Colombu, koje su davali brodovima : »prođite 40 NM prema sjeveru Minicoy« Von Muller je tako dobio potvrdu da je na pravom putu. Ubrzo oko 21.00 uhvatio je britanski parobrod St Egbert, koji je nosio teret u američkom vlasništvu, pa nije mogao biti potopljen, međutim poslužio je kao brod za zatvorenike.
Prije ponoći Emden je zarobio još jedan brod, britanski ugljenar Exford od 4.542 tone. On je prevozio 5.500 tona cijenjenog kardifskog uglja. Takav uspjeh je donosio i probleme, trbalo je poslati na brod oficire i mornare koji će preuzeti komandu. Muller je u tom trenutku imao više oficira izvan Emdena nego na njemu. Klopper, Gyssling i Schmidt su bili na Buresku, Lauterbach i von Guerard na Troilusu, Geerdes i Fikentscher bili su na St. Egbertu, a von Levetzow i von Hohenzollern bili su na Exfordu. Von Mucke je bio na Troili gdje je nadgledao plačkanje tereta. Ovo je ostavilo Mullera, Groiusa, Gaedea, Wittha, Zimmermana i Schalla kao jedine pomorske oficire na brodu. To bi moglo biti veoma opasnu u slučaju da nalete na neprijateljski ratni brod.
19.oktobra pala im je u ruke i britanska Chilkana, 5.146 tona, sa 5.000 tona
generalnog tereta, posada je prebačena na St.Egbert, a brod je potopljen u popodnevnim satima. Ubrzo je i Trolius podijelio njenu sudbinu i pridružio joj se na dnu oceana. St. Egbert natrpan sa 343 putnika pušten je nešto kasnije.
Emden je nastavio plovidbu sa ugljenarima Bureskom i Exfordom.
St. Egbert je stao u Cochin, iskrcao bivše zatvorenike i digao uzbunu. HMS Hampshire sa Empress of Asija je patrolirao uz južnu obalu Cejlona. Grand komandant Hampshira zaključio je da će se Muller radi ukrcaja uglja zaputiti za Maldive. Međutim nemajući još potreba za ugljem Emden je zadržavao kurs dobro istočno od Maldiva, a Grantov i von Mullerov put vodili su blizu jedan kraj drugog, ali se nisu uspjeli vidjeti. Kako se to desilo, Admiralitet je kasnije otkrio: kiša, vjetrovi, koji su nosili morsku prašinu, uglavnom mala njemačka eskadra je prošla samo 5 NM po krmi Emperes of A.
NAPAD NA PENANG
Exford se odvojio posle dogovora o ponovnom susretu sa Emdenom oko 7.novembra, a krstarica i Buresk su natstavili put
Put ih je vodio u Penang, gdje su mislili napasti ratne brodove. Usput su izvedene akcijske vježbe sa bojevim gađanjem mete koju je teglio Buresk. Prije napada su ukrcali ugalj 26.oktobra na sidrištu otoka Noncowry u središnjem dijelu Nicobarsa.
Ruska krstarica Zhemchug se je upravo vratila u Penang, HMS Chikuma je bila kraj Sumatre 350 NM prema jugu, a Yormouth je bio u Colombu.
Odvojivši se od ugljenara Emden je krenuo ka Penangu Penang je bio problematičan za napad, bilo je to malo više nego zaštićeno sidrište, formirano kanalom koji vodi između otoka Penang i Malajskog poluotoka. Južni dio kanala je bio dubok samo tri hvata (5.4 m) tako da je Emden mogao ući i izaći samo kroz sjeverni dublji prolaz. Muller je tempirao dolazak malo prije zore 28.oktobra. Digao je radi maskiranja četvrti dimnjak i sa brzinom od 11 čv ulazio u kanal. U 04.50 se krstarica pojavila na ulazu u sidrište, a svijetla, navigacijska svjetla su mu olakšala ulaz. On je prošao pored francuskog torpednog čamca Mousquet, i pilotski brod, ada nije primjećen. U 05.04 prije svanuća primijetio je krmeno svijetlo ratnog broda po pramcu desno na udaljenosti 1.200m. Približivši se na 800m prepoznali su rusku krstaricu Zhemchug, pa su odmah digli ratnu zastavu.
Torpedne cijevi su bile spremne za paljbu, Muller je radi dobijanja potrebnog rastojanja za ispaljivanje torpeda, potrebnog za postizanja položajne dubine, naglo okrenuo brod lijevo pa odmah desno. Udaljenost gađanja je bila 300 do 350m. U 05.18 je stigla naredba za ispaljivanje torpeda, odmah je stiglo i naređenje za otvaranje artiljerijske vatre. Prolomila se eksplozija i ruska krstarica je bila teško oštećena, od torpeda je stradala krmena kotlovnica, krmena strojarnica, krmeni spremnici , ambulanta i komandantova kabina, dva topa su onesposobljena. Na Zhemchugu je zavladala panika, koju je smirio artiljerijski oficir Rybaltovski, pa je posada zauzela oružja, ali nije bilo projektila jer dizala nisu radila. Artiljerijski oficir je sam otvorio vatru iz krmenog topa. Granate iz ruske krstarice su visoko prebacivale tako da na Emdenu nije bilo pogodaka. Ne rizikujući ništa Muller je naglo okrenuo brod odlučen da Zhemchuga dokrajči torpedom. Dok je artiljerija sa lijevog boka još djelovala. U torpednoj sobi je električni signal pokazao »Spremni«, povratna informacija je upućena »Sve je spremno«. Nedugo zatim je stigla komanda »Pali« Posle nekoliko sekundi odjeknula je strašna eksplozija, koja je dobro protresla i njemačku krstaricu. Torpedo je udarilo pod komandnim mostom, u municjonu komoru. Sva krstarica je bila uvijena u gusti dim, a kada se je razišao osim jarbola ništa se više od broda nije vidjelo. Zhemchug je otišla i sa sobom ponijela 81 člana posade, a 129 je bilo ranjeno od čega je 7 kasnije umrlo. Komandant Cherkassov je bio na izlazu kod žene ili ljubavnice i samo je iz hotela mogao posmatrati dramu broda.
SMS Emden se nakon toga našao pod nepreciznom vatrom francuske krstarice D'Iberville i razarača Fronde. Emdenova posada je uočila nešto kao torpedni čamac kako se brzo približava krstarici, pa se je Emden okrenuo prema novoj pretnji. Na 6.000 jardi je otvorio vatru na brod, za koga se iskazalo da je britanski peljarski brod.
Kapetan Muller da izbjegne opasnost od susreta sa nadmoćnijim savezničkim brodovima, ubrzano se udaljavao od otoka Penang. Prije izlaska iz kanala primjetili su u smjeru sjever-sjeverozapad novi ratni brod.
To je bio francuski razarač Mousquet 298 tona, koji se vraćao iz patrole u George Town na Penangu. Emden je odmah otvorio vatru i trećom salvom pogodio brod koji je počeo ispuštati oblak crnog dima pomiješan sa bijelom parom. Prema izjavama svjedoka razarač je otvorio vatru prednjim topom 65mm i ispalio dva torpeda koja su promašila. Nakon dvanaeste salve razarač je nestao pod pokrovom žutog dima. Muller je naredio prekid vatre, da vidi je li protivnik digao bijelu zastavu. Pošto nije bilo znakova predaje sa još deset salvi poslao je razarač na dno. Emden je spustio čamce i podigao brodolomce na brod, 35 mornara i jednog oficira, od kojih su troje podlegli ranama. Poginulo je 47 mornara.
Dok je Emden spašavao francuske mornare, pojavio se francuski razarač Pistolet, koji je izdaleka pratio njemačku krstaricu, koja se u punoj brzini (22 čv) izgubila u kišnoj oluji.
Emden je te noći pregovarao s Nicobarima, zaustavio se u 08.00 sljedećeg jutra radi sahrane dvojice francuskih mornara, koji su umrli od rana. Drugi francuski mornari na brodu su trebali medicinsku njegu, pa je Muller odlučio da slijedi rutu Singapure-Suez u nadi da će naći brod koji će preuzeti zatvorenike-ranjenike do najbliže luke. On je znao da ga traže i da se izlaže riziku, ali je na to bio spreman da spasi ranjenike sa Mousqueta.
Nijedan brod nije viđen 29.oktobra, pa je treći Francuz umro uveče.
Prvi dim je uočen 30.oktobra oko 06.30. To je bio britanski parobrod Newburn od 3.000tona. Von Muller ga je mogao pripisati na spisak svojih žrtava, ali ga je poštedio jer se kapetan složio da preuzme preživjele sa Mausqueta i iskrca jih u Kkhota Raju.
Emden je kasnije zaplovio prema zapadu, u 09.00 sahranio francuskog mornara koji je preminuo uveče prethodnog dana. Čim se Newburn izgubio iz vidika, okrenuo je brod prema jugoistoku ploveći na mjesto dogovorenog susreta sa Bureskom. Susreli su se 31.oktobra neposredno prije zore, pa je par uzeo kurs prema jugoistoku. Muller je želio nadopuniti zalihe uglja na North Pagaiu, južnim ostrvom zapadne obale Sumatre. Po završenom bunkeru, pokušao je lovačku sražu u Sunda Straitu, ali je odustao ne našavši nijednog broda.
NAPAD NA COCOS ISLAND I KRAJ KRSTARICE
5.novemra okrenuo je brod prema Cocos-ovim ostrvima, gdje je imao ugovoren sastanak sa ugljenarom Exford, a plan je bio i napad na kabelsku i radio stanicu na Direction islandu, a nakon izvršenog napada krenuti prema Socotri i krstariti Adenskim zalivom, a zatim na parobrotskoj ruti između Adena i Bombaya.
Sudbina se spremala da se umiješa. Ono što Muller nije znao, australski i novozelandski konvoj sa snažnom pratnjom, trebali su proći Cocosovo otočje u noći 08/09. novembra.
Prvobitno je napad planiran za 8.novembra, ali je prolongiran radi poruka razmjenjivanih sa oklopnim krstašem HMS Minotaurom, koji je predvodio konvoj ANZAC-a. Konvoj je prevozio je Australske imperjalne snage na Bliski istok u dvadesetosam transportera, dok je deset drugih brodova prevozilo new-zelandski kontigent. Konvoj su pratili bojni krstaš Minotaur, australske lake krstarice Melborne i Sydney. Te japanski oklopni krstaš Ibuki.
Poruke su izmjenjivane između radio stanice na Cocosovim ostrvima i HMS Minotaurom koji je odmah dobio naređenje da se uputi prema južnoj Africi. Minotauer je vođenje konvoja prepustio Melburnu i odplovio prema jugozapadu. Hitno preusmerenje je bila potreba za razmještaj snaga posle za Britance tragične bitke kod Coronela.
Emdenovi radiooperateri su pratili komunikaciju Minotaura i radio stanice na Cocosovim ostrvima. Signal se smanjio oko podneva, 8.novembra, procjenjeno je da je brod sada udaljen 200 milja. Rano ujutru se njemačkoj krstarici pridružio i Exford. Pripreme za napad su nastavljene. Exford je opet odvojen sa naredbom da čeka Emden nekih 900 milja u smjeru Socotre. Buresk je isto odvojen nekoliko sati kasnije, sa naređenjem da se zadržava na sjeveru Cocosa do poziva, pa ako bude situacija povoljna ujutro Von Muller je namjeravao krcati ugalj kod otoka Direction.
Cijelu noć su na krstarici proveli u potrazi za neprijateljskim brodovima, u 06.00 potvrđeno je da nema neprijateljskih ratnih brodova u Port refuge na Direction Islandu.
Emden je zaplovio direktno na sidrište spuštajući parnu barkasu i dva kutera za desant na otok. Brodska iskrcajna grupa je imala tri oficira, sedam podoficira i četrdeset mornara. Iskrcajnu grupu je vodio Von Mucke, a imao je zadatak da uništi telegraf i bežične stanice, zaplijeniti sve šifrarne knjige i zapise poruka, kao i presjeći podvodne kablove. Imao je tri sata da dovrši posao. Ako bi na otoku bio pronađen garnizon, napadačka skupina se imala povući, a Emden bi bombardovao bežičnu mrežu i telegrafska postrojenja.
Parna barkasa je uzela u tegalj kutere i počela ih vući prema 3.000m udaljenom cilju. Otok je bio ravan, a nad krošnjama visokih palmi nazirao se krov europske kuće i visoki toranj bežične stanice.
Posada na Direction Islandu primjetila je da četvrti dimnjak Emdena nije pravi, pa su brzo intervenisali, radiotelgrafista La Nauze je poslao cirkularnu obavjest da se strani ratni brod nalazi u zalivu. Negdje u isto vrijeme La Nouze je snažan zvuk u svoje slušalice »Kativ Battav« Poruka je bila veoma glasna, vrlo čista i imala je prepoznatljivu visoku notu njemačkog Telefunken radijskog uređaja. To je bio dogovoreni signal za Buresk, da se pridruži Emdenu, odnosno da je sigurno za prekrcaj uglja.
Emden je spustio četvrti dimnjak-maketu i pripremio se za ukrcaj uglja.
To je bila fatalna odluka. Emdenova radio poruka i La Nauzesov odgovor i obavještenje, uzbunilo je sve brodove konvoja koji se sada nalazio 50NM sjevernozapdno.
La Nauze je emitovao sve dok nisu ušli njemački mornari i prekinuli ga. Zauzeli su sve zgrade, a ljude iz stanice su skupili vani pod oružanom stražom. Razbili su kancelarie i mašinski kompleks, telegrafsku kancelariju, prisilno su otvorili sef da potraže tajne papire, ali su našli samo 40 američkih dolara, koje su vratili. Muche je obavijestio službenike stanice da će sva kabelska i radio oprema biti uništena, ali će privatno vlasništvo biti poštovano.
Tri punjenja dinamita su utrošena za uništenje jarbola radio stanice, uz svu predostrožnost da ne dođe do ranjavanja ljudstva.
Praktično su svi britanski brodovi bili uzbunjeni, ali se najbliže nalazila pratnja AZAC konvoja. Melburn koji je zamijenio Minotaura istupio je iz stroja i zaplovio prema Cocos ostrvima. Međutim kada se kapetan Melbura prisjetio da je odgovoran pre svega za konvoj, pa je naredio krstarici Sydney koja se nalazila najbliže Cocosovim ostrvima da izvidi šta se dešava na sidrištu ostrva Direction.
Emdenovi osmatrači su primjetili dim oko 09.00, mislili su da je ugljenar Buresk, ali su zbog količine dima počeli sumnjati. Međutim nekako su i dalje pogrešno razmišljali da je to Buresk.
Von Muller je u međuvremenu postao nestrpljiv jer se desant još nije vraćao na brod, pa je naredio Von Muckeu u 09.15 da ubrza rad. Njegovi ljudi su baš završavali sa rezanjem drugog kabla. Preostao je još jedan, trebalo ga je što dalje izvući iz mora pa presjeći sjekirama.
Pravi Buresk je bio iza horizonta oko 20NM sjeverno od Emdena. Poručnik Klopper koji se nalazio na Buresku, takođe je primjetio dim, koji je radi jarbola identificirao kao ratni brod, ali nije telegrafski obavijestio Emdena da ga ne otkriva, a činilo mu se da će ratni brod proći pored ostrva. Von Muller je primjetio isto i činilo mu se da ratni brod ne vozi prema sidrištu Port Refuge, nego da ima namjeru da prođe istočno od ostrva.
Dalji događaji su se odvijali ekstremno brzo. Neprijateljski brod je plovio sa brzinom 20-25 čvorova. Na Emdenu je naređeno dizanje sidra, i podizanje pritiska pare, a posada je zauzela borbene stanice. Signalista je javio da dim dolazi iz četiri dimnjaka, a svima je postalo jasno da se radi o neprijateljskoj krstarici, pa je Emden sirenom dao znak desantnoj grupi za povratak. Vođa desantne grupe Von Much nije mogao vidjeti dim, pa nije vidio nekog razloga za žurbu. Doduše vidio je sidrenu zastavu na pola koplja, što mu je govorilo da brod diže sidro. Desantna grupa je bila na pola puta do Emdena kada je on isplovio sa sidrišta. Kašnjenje je ostavilo Emden bez osnovnog osoblja.
09.30 je brod bio spreman za akciju. Komanda broda je bila na mostu, artiljerijski oficiri na prednjem (poručnik Geerdes) i krmenom dijelu (poručnik Von Levetzow), kraj baterija. Oficir von Guerard se nalazio u košu prednjeg jarbola, odakle je imao zadatak osmatrati vatru i prenositi korekcije na svaki top. Korekcije su se prenosile električnom transmisijom, a bila je namještena i doglasna cijev u slučaju kvara instrumenata
Čim je sidro bilo dignuto Muller je naredio svom snagom naprijed, da prije početka bitke zauzme povoljnu poziciju. Cilj mu je bio pogocima smanjiti brzinu neprijatelja, kako bi dobio šansu za ispaljenje torpeda, sa nekom nadom na uspjeh. Komandant Emdena je mislio da se radi o krstarici Newcastle, naoružanoj sa 2 topa od 6 inch i 10 topova od 4 inch. Ako bi mu smanjio brznu i izbacio bar jedan 6 inc. top, mogao se nadati više manje ravnopravnijoj borbi.
Kada je glavni inženjer primio naređenje svom snagom naprijed imao je otvorene ventile za menevrisanje na oba motora, što je dozvoljavalo ulaz pune količine pare u cilindre, ali je trebalo vremena da Emden postigne neku brzinu jer je pritisak pare bio nizak. Zatvoreni su svi potrošači pare iznad oklopne palube, okretaji su polako rasli do 130 okretaja u minuti, što je značilo oko 20 čv.
Iako je Sydney imao dva sata da se pripremi na bitku on još nije bio spreman. Njegov komandant Glossop je bio čovjek od rutine, pa je posada u 09.00 okupljena na krmenoj palubi, gdje joj je održao prigodan govor, pozivajući posadu na postojanost u borbi, tražio od starijih da budu primjer mlađima... Nakon toga je kapelan Vivien Little održao molitvu, pa je komandant morao da smanji režim rada motora na polagano naprjed (oko 13 čvorova) Ostrvo Direction je došlo u vidokrug u 09.15 ujutro, i odmah su vidjeli brod, krstaricu sa tri dimnjaka.
Von Miller je pažljivo posmatrao britansku krstaricu, koja se sada okrenula i plovila ravno prema njemu. Stalno je tražio izvještaje operatera daljinomera. Maksimalni domet Emdenovih topova od 105 mm bio je 12.200m (13.340 yds). Iznenađenje i rani pogoci bili su ključni. Daljina je bila 10.000m, Muller je i dalje čekao i nije razumio zašto britanska krstarica nije otvorila vatru, jer je Emden već odavno bio u njenom dometu. Kritični momenat je nastupio u 09.38 kada je operator daljinomera javio daljinu 9.000 m (9.840 yds), kada je dao dozvolu da se otvori vatra, a prije je na 9.400m naredio da se ispali jedan rangirni hitac.
Razlika između topova je bila velika što u dometu, što u težini granate, njemački kalibar 105mm je imao domet 12.000m, a granata je težila 17kg, naprema 13.800m i granate od 45 kg australca.
Gađanje je bilo briljantno od prve. Emden je brzo urakljio Sydneya, iako su granate pljuštale oko britanske krstarice, Emdenovi topovi od 4inch na tom krajnjem dometu su onesposobili oba daljinomera, jedna granata je pogodila komandni most ali nije eksplodirala, što je spasilo Glossop-a koji je stajao kraj doglasne cijevi, a ostala šteta nije vrijedna pomena. Na Sydneyu su imali probleme sa gađanjem, bez oba daljinomera, sa brodom koji je povećavao brzinu maskiran dimom, pa je njegova prva salva ispaljena nekoliko minuta kasnije, otišla daleko iznad Emdena. Glossop je otkrio istinu von Moltkea, aksiom, da nijedan plan borbe ne preživi prvi kontakt sa neprijateljem. Umesto da stoji podalje od neprijatelja, doveo je svoj brod preblizu. Njemački topovi su imali veći domet nego što su mislili Australci, procena Admiraliteta je bila da topovi 105mm mogu doseći najviše 9.000m, međutim Emden je mogao podići topove na 30 stepeni, naspram britanskim topovima, koji su imali maksimalnu elevaciju 18 stepeni. Na dalje je Sydney zadobio pogodak u top broj 2 desno, jedna granata je okrzla jarbol, a jedna eksplodirala u menzi posade. 15 granata sa njemačke krstarice je pogodilo, ali je samo 5 eksplodiralo.
Kapetan Sydney-a Glossop je imao prednost u brzini iako trenutno 1 čv, britanska krstarica je bila stvarno brža 4 čv. Tako je mogao držati razdaljinu kakvu je htio. Održavajući brzinu, brzo se provukao naprijed.
Emden je pokušao zatvoriti raspon, von Muller se nadao da će doći na daljinu da lansira torpedo, što bi moglo osakatiti protivnika.
Sa daljinarima izvan pogona Sydney je pucao pod lokalnom
kontrolom, što znači da je svaki artiljerac sam procjenjivao elemente i samostalno gađao, što je bilo sporo ali na kraju učinkovito.
Prvi pogotci su bili u radio kabinu, pogođen je i top broj 1 na pramcu, koga je pogodak uništio sa svom posadom. Strašan efekat 6 inch topova je postajao sve više vidan, topove i kompletne topovske posade je pomelo sa palube, sada je postalo očito koliko je na Emdenu nedostajala posada koja je ostala na Cocosu.
Emden je sada bio teško ranjen, ali su ljudi uz izvanrednu hrabrost još uvijek sa svojim oružjem održavali žestoku vatru. Bilo je 10.10. U želji da izvrše torpedni napad pripremili su desnu torpednu cijev. Tada je kormilarski stroj potpuno otkazao. Ni pomoćni način kormilarenja nije bio u funkciji, jer je i on bio čvrsto zaglavljen. Mogao je kormilariti jedino motorima, ali i to je bilo otežano jer je komunikacija između mašinskog prostora i mosta bila prekinuta, uključujući i doglasnu cijev. Naredbe su se prenosile preko vidnika mašinskog prostora.
Negdje u to vrijeme kada je Emden otvorio cijeli ljevi bok, kapetan Glossop , napravio okret u lijevo i ispalio torpedo, koji je nakon kraćeg vremena potonulo, bez eksplozije.
Emden, oficiri i mornari, sada su ubijani u strašnom nizu, pojedinačno i u grupama. Pogođene su municione komore, tako da su krmenu municionu komoru morali poplaviti da bi spriječili eksploziju. Krv je tekla u potocima po palubi, a strašno unakaženi leševi su ležali na sve strane. Brod je gorio na nekoliko mjesta, granate na palubi su mjestimično eksplodirale. Kako je municija bila pri kraju, a šrapneli su uzimali smrtni danak, Ernst Gaede je kompletirao jedan top koji je ostao aktivan do skorog pogotka. U 10.45 hitac je pogodio pramčani jarbol, koji se zaljuljao i pukao odnevši u more posadu koša.
Ispod palube, veći dio rasvjete je nestao, a voda je nadirala kroz odjeljke, a iscrpljeni ljudi su se opsjednuto borili za brod i svoje živote. Posada ispod palube nema nikakve predodžbe šta se dešava vani, nemaju nikakve naznake njihove sudbine. Brod se trese od udara granata, izmiče im se ispod noga svakom promenom kursa, savijaju se čelične ploče, pucaju zakovice, a u glavi im je jedna misao da sljedeća granata ili torpedo može biti kobno.
Bez jednog dimnjaka i sa pokvarenom ventilacijom, motorni prostor je bio ispunjen plinovima, sa temperaturama većim od 50 stepeni, posebno u paklu gorečih peći i gromoglasnih motora. Kada se srušio i drugi dimnjak postalo je još gore. Poplavilo je torpedni prostor...
Glossop je povećao brzinu i napravio oštar zaokret na desnu stranu, prvi put stavljajući desne topove u akciju. Emden je polako klackao, odgovarajući jedinim topom koji je ostao u funkciji. Polako je umirao. I posljednji top se utišao, torpedni prostor poplavljen, nije ostalo oružja za borbu.
Gornja paluba je bila puna leševa i savijenog čelika, vatre i oblaka dima, a isto je bilo i u potpalublju. Svi čamci su bili razbijeni pa nije imalo smisla napuštati brod.
Muller je donio jedinu moguću odluku, odlučio se nasukati brod na obližnji North Keeling temeljito ga uništiti, spašavajući živote preživjelih. Prenesena je komanda u mašinski prostor, za maksimalni broj okretaja i u grčevitom naporu krstarica, je ubrzala, iz duboke smaragdne vode u tirkiznoplavu plićinu. Uz škripanje, paranje i bolno krckanje, mali se kruzer nasukao između dva grebana.
Von Muller je naredio da se otvore ventili i da posada mašinskog prostora izađe na palubu.
Kapetan Glossop koji je u prvo vrijeme bio zbunjen, mislio je da emden pokušava umaknuti na sjeverozapadnu stranu ostrva, pa je shvatio da se nasukao. Dok je njemačka krstarica bespomoćno ležala na grebenu ispalio je u nju još dvije salve i javio na Melburne: »Emden nasukan i gotov«
Zatim se Sydney okrenuo da bi se pozabavio problemom ugljenara Bureska koji je dimio u blizini. Poručnik Klopper koji je komandovao brodom, primio je poziv od Emdena i uputio se na jug maksimalnom brzinom od 10 čv. Upavši u bitku povukao se malo dalje i čekao šta će se dogoditi. Glossop ga je zaustavio hicem preko pramca i poslao čamac na Bureska, tek da bi ustanovio de je Klopper već odbacio šifre i dnevnike i da brod tone jer su otvoreni kingstoni. Sa Bureskom je tonuo i teret admiralskog uglja. Kapetan Glossop je tada naredio da se čamac vrati, a posadi i nijemcima da se iskrcaju u dva čamca. Agoniju broda je skratio sa salvom od četiri granate od 6 incha.
Oko 16.00 Sydney se vratio do Emdena i pošto je ugledao dignutu zastavu, ponudio mu je predaju, pošto nije stigao potvrdni odgovor kapetan Glossop je otvori vatru na nemoćni brod. Nešto prije 17.00 njemački brod je spustio zastavu i digao bijelu zastavu. Von Muller je naredio da se zastava spali da ne bi pala u ruke neprijatelja.
Bilo je već 18.00 kada je Sydney stigao do Emdena. Poslao je Bureskov čamac sa hranom i vodom na Emdena, a on je uz obećanje da će se sutra vratiti po preživjele, otišao do Cocos islanda da eliminiše naoružanu desantnu skupinu sa Emdena. Glosssop je mislio ujutru poslati dva čamca sa bijelim zastavama, da nagovore Nijemce na predaju.
Ali von Mucke (I oficir Emdena i komandant iskrcajne grupe) je već sa grupom napustio otok na škunu Ayesha koji se nalazio na sidrištu. Na škunu su se uspjeli probiti na Bliski istok i natrag u Njemačku.
Sledećeg dana u 11.40 Sydney se vratio kod Emdena i započeo ukrcavanje preživjelih. Preko noči je mnogo ljudi na njemačkoj krstarici i na sjeveru Otoka Keelinga umrlo. Ranjeni su iskrcani u Colombo, gdje su prebačani u bolnice. Kasnije su ranjeni zatvoreni u Australiji, dok su neozleđene odveli u zarobljenički logor na Malti i vraćeni su u domovinu tek 19.20 godine. Olupina Emdena je ostala na grebenu u North Keelingu. Djelomično je izrezan tek 1950, dok mnogi dijelovi olupine još danas stoje na grebenu. Von Muller je takođe zaobljen i sproveden u logor na Malti.
Vasilij Masleša
Literatura:
-THE LAST CRUISE OF A GERMAN RAIDER The Destruction of SMS Emden, by Wes Olson
- Battle on the Seven Seas: German Cruiser Battles, 1914–1918, by Gary Staff
- First Victory - The Hunt For The German Raider Emden, by Mike Carlton
- The Hunters and the Hunted: The Elimination of German Surface Warships around the World 1914-15 By Bryan Perrett.
- Vojna enciklopedija, Beograd 1959.
