Zauvjek nas je napustio, odlazeći putem bez povratka; naš prijatelj, kolega i ugodni sagovornik, stari borac i učesnik stvaranja istorije: kapetan bojnog broda u penziji Nikola Krainović. Živio je tiho, povučeno, skromno i pošteno. Gledao je na društvene tokove, bez kolebanja, realno i razumno. Nije se dao pokolebeti, ni kad je sila zakon mijenjala. Stojeći je podnosio sve sa kolegama istomišljenicima.
Prošao je naš Nidžo cijeli Drugi svjetski rat, doživljavajući poznata zla u svojoj rodnoj Lici. Ponosan na svoju borbu realno je gledao na prošla događanja. Nikad nije podnosio rezone o kolektivnim krivicama. Znao je reći: Svako zlo ima svoje izvođače, a to nisu svi ljudi. Rado smo slušali njegove poštene ocjene i zaključke. Bio nam je drag i ugodan, što nam je još više pojačalo tugu zbog njegov odlaska.
Zadnjih godina bolest ga vezala za postelju i stolicu. Bez obzira sa nama nije prekidao vezu. Redovno je zvonio telefon sa njegovim porukama. Mi smo sa svih strana dobivali pitanje: Kako je Nikola Krainović? Zadnjih nekoliko dana telefoni su utihnuli. Četvrtog juna u 97. godini života umro je naš Nidžo, a šestog tiho u krugu familije sahranjen na splitskom groblju Lovrinac.
Otišao je još jedan dobar čovjek, koji je dočekao duboku starost, vrijedan priznanja i poštovanja. Prirodni procesi i neumitna smrt uzeli su našeg druga i prijatelja, bez koga će nam sve radosti biti manje, a tuga veća. Ostaje nam da gajimo lijepe uspomene na čovjeka kojeg smo cijenili i voljeli.
Ako je tačno što pjesnik Miroslav Antić kaže:
Mornar ne umire, on mirno ode
na onu stranu neba i vode u nešto
slobodnije od slobode
Milan Đuran
Neka mu je mirna plovidba nebeska.Porodici iskreno saucesce.
Pozdrav grupi J.R.M.
DURO KLADARIN
Rez.Vodnik 28 kl.
R-11 RZARAC SPLIT’
1967-1968-1969