Još tokom Prvog svjetskog rata Britanska kraljevska Ratna mornarica , izabrala je mirne i zaštićene vode Skapa Flo-a (Scapa Flow) za svoju flotnu bazu. Odavde je flotni zadatak bio kontrolisanje Sjevernog mora, poslije izbijanja ratnih dejstava. Baza nije posebno inžinjerijski uređivana, računalo se da će jake morske struje odbijati potencijalne napadače. Njemačke želje i apetiti za prodorom u ovu bazu, postojali su i tokom Prvog svjetskog rata. Njihov neuspio pokušaj prodora u to vrijeme i gubitak dviju podmornica, nije ih obeshrabrio. Apetiti su ostali, posebno poslije ponižavajuće predaje njemačke flote 1918. njenog prikupljanja u ovoj luci, i potapanja.
I za vrijeme Drugog svjetskog rata Skapa Flou je bio baza britanske flote, koja se odmah našla na udaru njemačke avijacije i podmornica. Prodrijeti u Skapa Flou glavnu bazu Domovinske britanske flote, te potopiti neke od britanskih bodova bio je permanentni san i cilj njemačkih podmorničara iz novih genercija. Bez obzira na negdašnja loša iskustva admiral Denic nije gubio nadu ni vrijeme.
Aktivnost i prve žrtve njemačkih podmornica na Atlantiku početkom Drugog svjetskog rata
Svim komandantima njemačkih podmornica, koje su prije početka ratnih dejstava Drugog svjetskog rata upućene u operacijska područja, izdato je naređenje da postupaju u skladu sa odredbama međunarodnog pomorskog ratnog prava, što je značilo da napadaju bez opomene samo naoružane trgovačke brodove i brodove u konvojima, a ostale tek poslije pregleda isprava i tovara.
Bez obzira na sve, već prvog dana rata, poslije zalaza sunca, komandant podmornice „U-30“ torpedirao je putnički brod „Atiniju“ (Athenia), koji je sa oko 1.400 putnika i članova posade plovio za Ameriku. Na upućeni poziv SOS s torpediranog broda odazvala su se četiri broda, među njima i dva razarača, a komandant podmornice U-30 brzo se udaljio sa poprišta ne obavjestivši čak ni svoje pretpostavljene o izvršenom napadu da ne bi prekinuo radio šutnju. Sutradan, tokom prepodnevnih časova, dok je spašavanje još trajalo „Atinija“se odjednom propela i pramcem uperenim u nebo, potonula noseći sa sobom 120 odraslih muškaraca, žena i djece.
Saveznička štampa je potapanje „Atinije“ nazvala divljaštvom, a Hitlerov ministar propagande Gebels (Joseph Goebels), proturao je krilaticu, kako je u pitanju „Čerčilova sabotaža“ (Winston Churchill), koji je tada bio Prvi lord Admiraliteta, te da je naredio potapanje „Atinije“ kako bi se svijetom pronijelo vjerovanje o njemačkom terorizmu.
Komandant podmornice „U-30“ poručnik bojnog broda Lemp (Fritz Ludvig Lemp) prilikom povratka u Njemačku krajem septembra 1939. godine, objasnio je svoj postupak pogrešnom identifikacijom, vjerovao je da ima posla s pomoćnom krstaricom tj s naoružanim trgovačkim brodom. Greška mu je oproštena, ali Gebels nije demantovao svoje tvrdnje. Admiralu Denicu je naređeno da se iz ratnog dnevnika „U-30“ izvade kompromitujuće stranice i zamijene novim, kako bi se uklonio svaki trag njemačke odgovornosti. Potapanje „Atinije“ i njemačko reagovanje na njeno uništenje, stvorilo je kod Saveznika uvjerenje, da je Njemačka već od prvih dana rata počela voditi neograničeni podmornički rat. Tada su oni sve snage upregli u naoružavanje trgovačkih brodova. Nijemci su se ubrzo prestali obazirati na bilo kakva ograničenja, oni su od sredine novembra bez prethodne opomene potapali sve neprijateljske trgovačke brodove.
Potapanje britanskog nosača aviona KEREJDŽES
Tokom popodnevih časova 17. septembra 1939. godine njemačka podmornica „U-29“ na krstarenju u vodama Zapadnih prilaza, iznenada je otkrila na zapadu obrise jednog nosača aviona. Tri dana ranije, prilikom neuspjelog pokušaja napada na britanski nosač aviona „Ark Rojal“ (Ark Royal), podmornica „U-39“ bila je potopljena. Ovo je bila ujedno prva podmornica, koju su Nijemci izgubili tokom Drugog svjetskog rata. Bolje sreće ovog puta u određenim okolnostima imao je komandant „U-29“ poručnik fregate Šuhartu( Otto Shuhart). U pratnji nosača aviona kojeg je otkrio, bili su samo dva razarača, jer su druga dva iz pratnje hitno otplovila u pomoć jednom trgovačkom brodu. Vozeći cik-cak prema podmornici, nosač je odjednom ustalio kurs, da bi omogućio uzlet svojim avionima, čime je izložio jedan od bokova podmornici. „U-29“ je lansirala tri torpeda, od kojih su dva pogodila cilj. U roku od 15 minuta nosač aviona Kerejdžes je potonuo, sa komandantom broda i 518 članova posade, dok je 682 spašeno. Podmornica je bila žestoko napadana, ali se uspjela vratiti u bazu. Gubitak ovog nosača aviona od 22.500 tona, koji je nosio 48 aviona, predstavljao je težak udarac i gubitak za britansku ratnu mornaricu.
Organizacija i izvođenje prepada na Scapa Flow
Nije prošlo ni mjesec dana od gubitka – potapanja nosača aviona „Kerejdžes-a“ Britanci su pored ovoga izgubili jedan od svojih bojnih brodova, što je najgore u neočekivanim okolnostima. Pedantnim njemačkim izviđanjem iz vazduha, koje je bilo dopunjeno i izviđanjem jedne podmornice, utvrđeno je da najsjeverniji od istočnih ulaza u Skapa Flou, nije toliko zatvoren potopljenim brodovima, da neki vješt komandant podmornice ne bi mogao proći unutar zaliva. Komandant podmorničke flote ratne mornarice fašističke njemačke admral Denic, koji je lično planirao ovaj prepad, povjerio je izvršenje zadatka poručniku bojnog broda Ginteru Prinu (Gunther Pren) komandantu U-47.
U brodski dnevnik podmornice upisao je njen komandant: „12. oktobra 1939. godine - vjetar sjeveroistočni – oblačno. Vožnja u zaronjenom stanju. Predveče izronili na površinu i približili se kopnu sa ciljem određivanja tačne pozicije. Od 22.00 do 23.38. Englezi su bili toliko ljubazni, da su upalili sva svjetla na obali, čime mi je omogućeno određivanje tačnog položaja“
Slijedećeg dana podmornica je „legla na dno“ na dubinu od 90 metara , posada je odmarala. U 16.00 časova data je pripravnost, a u 17.00 časova počele su pripreme za napad. Pripremljena su dva torpeda ispred cijevi za brzo punjenje cijevi 1 i 2. Namješten je i eksploziv za slučaj potrebe potapanja podmornice.
Uspješan prodor u zaliv
Komandant U-47, poručnik bojnog broda Ginter Prin u brodski dnevnik je zapisao: „ Probijamo se u zaliv nevjerovatnom brzinom. Ovo mi je nagrada za toliko brižljivo proučavanje navigacijske karte ovoga područja. U međuvremenu odlučio sam da zaprečne brodove prođem sa sjeverne strane. U kursu 270 stepeni prolazim mimo potopljenog Škunera sa dva jarbola, koji leži na dnu u smjeru 315 stepeni – na udaljenosti svega nekoliko metara. Nekoliko minuta kasnije struja baca u desno. U istom trenutku prepoznajem lanac sjevernog zaprečnog broda u smjeru 45 stepeni lijevo naprijed. Sa lijevom mašinom zaustavljam, desnom: „lagano naprijed“ i sa kormilom sasvim lijevo, podmornica lagano dotiče dno. Krma još uvijek dodiruje lanac, zatim se oslobađa, brod se okreće naglo lijevo, doveden je opet u kurs uz teške i brze manevre, ali evo nas u Scapa Flou.
Oko pola noći 13/14. oktobra, u vedroj noći uz mjesečinu i svjetlucanje polarne svjetlosti, poručnik bojnog broda Ginter Prin se sa podmornicom U-47, koristeći plimu, uvukao u prolaz između sjeverne obale i potopljenih brodova. Iako je ulazeći kroz prolaz dodirnuo dno i zakačio jedan od lanaca potopljenih brodova, ušao je bez oštećenja u bazu. Poslije kraćeg ispitivanja i osmatranja, osmotrio je jedan bojni brod i približio mu se na oko 3.700 metara, te lansirao tri torpeda. Jedan od njih pogodio je u pramčanu statvu ili sidreni lanac, ne čineći veća oštećenja. Detonacija je bila toliko slaba da su je komandant i brodski oficiri, koji su pregledali pramčani dio broda, pripisali nekoj unutrašnjoj eksploziji, pa u vezi sa ovim nije dana ni borbena uzbuna na brodu.
U međuvremenu odvažni njemački komandant U-47 okrenuo je podmornicu te lansirao torpeda iz krmenih cijevi, ali ni ovog puta nije uspio pogoditi cilj. I pored svega ovoga u luci je još vladao mir. Prin se malo udaljio, napunio ponovo torpedne pramčane cijevi u 1h i 16 min. lansirao tri torpeda, od kojih su dva pogodila cilj. Trinaest minuta kasnije britanski bojni brod „Rojal Ok“ se nagnuo na bok i prevrnuo, noseći sa sobom u smrt 24 oficira i 809 mornara.
Komandant U-47 poručnik bojnog broda Ginter Prin, je odmah požurio ka izlazu i prošao kroz isti prolaz bez teškoća, južno od potopljenih brodova, savlađujući jaku struju oseke. U 2h i 15 min. podmornica se našla na otvorenom moru, sretno doplovila u bazu gdje su je Reder i Denic sačekali te lično čestitali komandantu i posadi podmornice, na uspješnom izvršenju borbenog zadatka.
Odmah po dolasku u bazu, komandant i posada, odletili su avionom za Berlin. Hitler je komandantu uručio viteški krst (križ).
Podvig poručnika bojnog broda Gintera Prien-a1, njemačka nacistička propaganda je maksimalno iskoristila za dizanje borbenog morala u oružanim snagama. Vrijednost ratne mornarice skočila je u Hitlerovim očima, a podmonice su se pokazale kao najbolje borbeno sredstvo ratne tehnike u mornarici.
Britanci su ovo doživili kao veliki gubitak u ljudstvu i materijalu. Za određeno vrijeme, dok Britanci Skapa Flo nisu dobro utvrdili, ratni brodovi ga nisu koristili za baziranje. Dobrim poznavaocima događaja brzo je bilo jasno, da su uspjehu ovog prepada doprinijeli i sami Britanci. Njihovoj mornarici su poslije dužeg odlaganja, odobrena sredstva za kupnju starih brodova, koji su trebali biti potopljeni u nedovoljno obezbjeđenim prolazima u Skapa Flo. Prvi od kupljenih takvih brodova bio je namjenjen zatvaranju upravo onog prolaza, koji je komandant njemačke podmornice Prin koristio. Taj stari brod je već bio na putu, stigao je na odredište samo jedan dan nakon prepada podmornice „U-47“ na bazu. Događaj se nije mogao, a nit može ničim opravdati, ne budnost je Britance koštala ljudskih žrtava i materijalnih gubitaka, gdje je očito bio glavni uzrok ljudski faktor.
--------------------------------------------
- Poručnik bojnog broda Ginter Prin, komandant podmornice U-47 prema dostupnim podacima, dosta je žalosno završio svoj život i karijeru mornaričkog oficira podmorničara u floti Hitlerove Njemačke. Tokom maja 1941. godine u Njemačkoj je službeno saopšteno da se podmornica na kojoj je bio komandant Ginter Prin nije vratila sa zadatka, što je upućivalo na zaključak da je potopljena. Međutim prilikom kapitualacije Hitlerove Njemačke na kraju Drugog svjetskog rata, ustanovljeno je da Prin nije poginuo na moru 1941. godine, nego 1944. u koncentracionom logoru kod Hanovera. Ovo su potvrdili preživjeli logoraši, kao svjedoci događaja. U logor je interniran, kako se tvrdi u jednom zaplijenjenom sudskom spisu, zbog toga što je odbio naređenje isploviti podmornicom na izvršenje borbenog zadatka.
mornaričkotehnički
potpukovnik u penziji
Milan Đuran
L i t e r a t u r a:
- Kontraadmiral u penziji Boško Antić. Potapanje bojnog broda „ROYAL OAK“ šok za domovinsku flotu.
-Dr. Jovan Vasiljević i Mr. Berislav Visković, Velike pomorske bitke i operacije kroz Istoriju.
Nije mi jasan podatak o smrti Gunthera Priena, odakle taj podatak o logoru, svi se slažu sa datumom smrti 7 ili 8 mart 1941.
Jedini pisani izvor je Joseph Goebbels: The Devil’s Advocate by Curt Riess 1948g
Od pisca-novinara, kome se ne može vjerovati, to su svi opovrgli.-