VIŠKA BITKA 1811. GODINE

Sukob  engleske i francusko-italijanske eskadre
u Viškom kanalu

Kad  god se započne razgovor o Viškoj bitci velik broj  sagovornika odmah pomisli na sudar italijanske i austrijske flote, pod komandom austrijskog admirala Wilhelma Tegetova (Wilhelm Tegetthoft) i italijanskog admirala Karla Persana (Carlo Pelion di Persano)1866. godine. Ovog puta bih htjeo podsjetiti potencijalnog čitaoca na jednu drugu Višku bitku između pomorskih snaga francusko-italijanske  i engleske eskadre 1811. godine u Viškom kanalu. Sve je vezano za period Napoleonovih osvajanja evropskog prostora i njegovog dolazaka na Jadransko more.

Bilo je to u vrijeme kada je Austrijsko-Francuski sukob prekinut potpisanim mirom u Požunu (Bratislavi) 22. decembra 1805. godine. Tada je Napoleon od austrijskog cara Franje I, dobio Veneciju i njene pokrajine: Istru, Dalmaciju i Mletačku Albaniju, postajući tako gospodar na obe jadranske obale. Jedino je otok Vis ostao posjednut od Engleza uz nominalnu vlast Francuza. Uzimajući Dalmaciju Napoleon je planirao da mu ona posluži za polazni položaj u odlasku na Rusiju. On je Dalmaciju i ostale dijelove istočne jadranske obale priključio Kraljevini Italiji, čiji je kralj bio njegov pastorak Eugen Beauharnais. Milano, glavni grad Kraljevine Italije, postao je tada glavnim gradom i Dalmacije. Italijanska zastava se vijorila na jarbolima dalmatinskih brodova.

U Drugom koalicijskom ratu protiv Napoleona: (Rusija, Engleska i Turska) u Jadransko more doplovila je Ruska eskadra pod komandom admirala Senjavina. Rusi su tada izvršili potpunu blokadu Jadrana uz saradnju Bokelja, Dubrovčana i stanovništva jednog djela dalmatinskih otoka. Za ovo vrijeme Rusi su dozvoljavali gusarske aktivnosti domaćeg življa uglavnom za njihove potrebe. Na udaru su bili francuski brodovi. Kad je flota  admirala Senjavina 1807. napustila Jadransko more, Bokelji, Dubrovčani i ostali živalj dalmatinskih otoka koji je bio pod ruskom kontrolom, nastavili su gusarenje za svoj račun. Oni su se priključivali Englezima na otoku Visu, koji su od ovog otoka napravili centar za gusarske aktivnosti i krijumčarenje svega i svačega. Engleski brodovi, bez obzira na prisutnost Francuza krstarili su Jadranom nanoseći  velike štete svim plovnim objektima na istočnoj jadranskoj obali. Samo tokom 1808. godine, Dalmacija je pod Francuzima izgubila 140 brodova duge plovidbe u akcijama engleskih gusara sa otoka Visa. Već tokom 1806 godine, zajedno sa gusarstvom „cvjetalo“ je i krijumčarenje. Ni poslije ruske blokade Jadranskog mora, nisu slobodno mogli ploviti francuski brodovi, niti dovoziti bilo kakvu robu u Dalmaciju. Bili su blokirani  od Engleza oslonjenih na otok Vis. Na Jadranskom moru ruske su snage zamijenili Englezi. U skladu sa njihovim planovima učinili su sve da onemoguće trgovinu između italijanske i dalmatinske obale, koje su se nalazile pod francuskom kontrolom. Ovaj plan Englezi su mogli ostvariti samo sa otoka Visa, gdje su u veliko glavnu riječ imali gusari i krijumčari iz Sredozemlja. Francuske vojnopomorske snage bile su slabe, da bi se oduprle gusarima i engleskim snagama. Istovremeno rasla je ekonomska moć Visa. U njemu je tada boravilo 1 000 trgovaca iz Engleske, Italije, Njemačke i Dalmacije. Grad Vis je imao 12 000 stanovnika

Kad je Napoleon kroz razne izvještaje sagledao da su Englezi stvarni gospodari na Jadranskom moru, da mu iz viškog uporišta ne samo sprečavaju svaku trgovinu, nego i onemogućuju njegovim brodovima sve vrste snabdjevanja jonskih otoka, naredio je da se Vis posjedne francuskim snagama. U  vezi sa ovim pisao je on Beauharnaisu pod kralju Italije 13. novembra 1810, naglašavajući mu kako se nada da ima dovoljno brodova, koje treba dobro opremiti, te izvesti napad na Vis i tamo iskrcati 800 vojnika s tim da 400 ostane kao stalna posada. Akcijom neka komanduje kapetan bojnog broda Bernard Dubordieu. Naglasio je on.

U to vrijeme na Jadranskom moru postojala su dva francuska plovna sastava: ilirski i italijanski. Prvi je bio sastavljen od starih, zastarjelih brodova i neupotrebljivih za dejstva na otvorenom moru. Drugi je bio daleko bolji sa dobrim komandovanjem i borbenom gotovošću. Cijenilo se da može biti dostojan protivnik Englezima. Preuzimajući komandu nad brodovima italijanskog sastava kapetan bojnog broda Bernard Dubordieu prvo je izvršio nekoliko uvježbavanja sastava na otvorenom moru. Kad je prema vlastitoj procjeni zaključio sigurnu  borbenu spremnost jedinice, 17. oktobra isplovio je iz Venecije brodovima u sastavu: Dvije francuske fregate, Favorite i Uranie, italijanska fregata Corone, korvete Bellona i Carolina, te brikovi Mercurio i Jena. Francuskim brodovima komandovali su Francuzi, a italijanskim Italijani. Ukrcano je planirano ljudstvo za invaziju pa su isplovili iz Ankone 18. oktobra i u 21 sat se našli pred Visom. Na otvorenom moru su od viških ribara saznali da se u luci Vis momentalno ne nalazi ni jedan engleski ratni brod. Za savki slučaj kapetan bojnog broda Dubourdieu naredio je da svi brodovi dignu engleske zastave. Tako je taj mješoviti sastav od brodova Favorite, Corona i Bellona, pod engleskom zastavom 22. oktobra uplovio u višku luku, ostali su ostali ispred luke. Lučki prostor je bio pun raznih brodova  i od različitih vlasnika. Pripadali  su raznim trgovcima, a među njima je bio veliki broj gusarskog i kriumčarskog brodovlja. Ovdje je bio jedan brod sa tovarom ulja, jedan brigantin pun razne trgovačke robe, jedan gusarski šambek pod sicilijanskom zastavom natovaren finim engleskim porculanom i nekoliko puljiških pielega, jedna američka škuna naoružana na Malti, te mnogo drugih manjih brodova.

Kad su  trgovci, zapovjednici i posade brodova otkrili da to  nisu uplovili Englezi u paničnom strahu su napustili brodove sa robom te pobjegli unutar otoka da ne bi pali u ruke Francuza.  Nezvani gosti su toga dana u 12.15 časova iskrcali oko 500 vojnika koji su opljačkali sva skladišta sa robom, zapalili jedan broj brodova, a druge poveli sa sobom. U momentu kad je komandant francusko - italijanskog sastava, kapetan bojnog broda Dubourdieu čuo oko 16.00 za dolazak jednog engleskog plovnog sastava, brzo je sa brodovima otplovio sa Visa  prema Ankoni. Francusko-italijanski sastav u ovom prepadu na Vis nije mogao više napraviti. Ocjenjeno je da su Englezi borbeno jači. Ocjenjujući ovu akciju sam Napoleon nije bio zadovoljan.

Ovaj prepad na  Vis upozorio je englesku komandu da otok treba dobro osigurati, pa su oni od novembra 1810. ovdje doveli dvije fregate, dvije korvete i jedan brik, a u Komižu jednu fregatu. Pored ovoga na otok se iskrcao i jedan odred engleske mornaričke pješadije. Kasnije su u Jadransko more uplovljavali i jači engleski ratni brodovi.

Nezadovoljan dosadašnjim rezultatima u zauzimanju Visa Napoleon je 2. februara 1811. godine uputio drugo naređenje pod kralju Italije - svome pastorku slijedećeg sadržaja:

- Ponovo organizovati operaciju zauzimanja Visa

- Nakon zauzimanja ostaviti na otoku 800 vojnika, jedan brik i tri do četiri topovnjače, a ostale brodove vratiti u Ankonu.

- Ojačati garnizon na Hvaru sa 300 do 400 vojnika iz Trogira i po potrebi ih prebaciti na Vis.

- Na visu izgraditi tvrđave i svako tri mjeseca organizovati snabdjevanje.

Vidjevši da nema drugog izlaza pod kralj Eugene Beauharnais užurbano se spremao da okupira Vis, a zatim i vanjske dalmatinske otoke. Pozvao je u Milano kapetana bojnog broda Bernarda Dubordieu-a i saopštio mu odluku za predstojeću akciju.

Nakon prijema pod kraljevog naređenja 11. marta 1811. u 21.00 časova isplovila je francusko - italijanska eskadra pod komandom kapetana bojnog broda Dubordieua sa ukrcanim brojem vojnika predviđenih za desant na otok Vis. Eskadra je u svome sastavu imala slijedeće brodove: Četiri fregate: Favorite  (komandni brod kapetana bojnog broda Dubordieuoa), Flora, Danae i Corona. svaka po 44 topa i posadom od 350 ljudi. Dvije korvete: Belone i Carolina, svaka po 32 topa i posadom 224 čovjeka. Pored njih bili su brikovi Principessa Augusta, te Pricipe Eugenio po 16 topova i 105 ljudi. Sa njima u sastavu je bilo još nekoliko manjih brodova.

Prije isplovljenja na izvršenje borbenog zadatka, komandant eskadre kapetan bojnog broda Dubordieu izdao je podčinjenim komandantima brodova potrebna uputstva, te utvrdio ugovorene signale za borbu i plovljenje. Naglasio je da ne gađaju po jedrima i jarbolima, nego u brodske bokove, sa ciljem uništenja topova, nakon čega bi uslijedilo pristajanje uz bok i borba posade prsa  u prsa.

U predvečerje 12. marta eskadra je bila 30 milja udaljena od Visa. Padom mraka lokalni ribari su ih obavjestili da na Visu nema engleskih ratnih brodova. Tokom noći eskadra se zaustavila pred Visom, udaljena tri do četiri milje od otoka. Glavnokomandujući je za svaki slučaj poslao u luku jednu goletu, kako bi se uvjerio u istinitost podatka dobivenog od lokalnih ribara. Goleta se vratila i potvrdila tačnost dobivenih podataka.

Iste noći engleski odred pod komandom kapetana bojnog broda Hostea, nalazio se blizu Hvara u sastavu je imao: Tri fregate: Amphion komandni brod , Cerberus i Active. Prve dvije su imale po 32 , a treća 38 topova i korvetu Volage sa 22 topa. Svi skupa brodovi imali su 124 topa. Posade im nisu bile kompletne. Imali su  879 ljudi umjesto 983 koliko je bilo propisano.

Početak i kraj bitke između Visa i Paklenih otoka

U noći 12/13. marta 1811. godine, tokom patroliranja engleska fregata Active otkrila je veći broj neprijateljskih brodova u Viškom kanalu. Bili su to brodovi francusko - italijanske eskadre pod komandom kapetana bojnog broda Dubordiau-a. Odmah je obavjestila komandni brod Amphion i druge brodove iz engleskog sastava te sama  krenula prema njima. Kapetan bojnog broda Hoste glavnokomandujući engleskog sastava, uočivši neprijatelja oko 04.00 časova naredio je da se razapnu sva jedra, jer je vjetar u pravcu NNW bio slab.

Kao što je istaknuto, još prije isplovljenja na izvršenje postavljenog zadatka kapetan bojnog broda Dubourdieu saopštio je svoj plan podčinjenim  komandantima brodova. Borbeni poredak formirati u dvije kolone: d e s n a - Flore, Bellone i Favorite, a  l i j e v a  Danae, Corona i Carolina. U borbenom kontaktu gađati neprijateljske brodove u bok i palube, da im se čim prije izbace topovi iz upotrebe, a onda preći na abordaž.

Ipak je Dubourieu neposredno pred bitku izmijenio  odluku o borbenom poretku brodova, pa je u svitanje 13. marta, otkrivajući  neprijatelja na horizontu, odustao od  ulaska u višku luku, iznenada je digao signal kojim je označavao da će Favorite zauzeti mjesto na čelu kolone. Kako se još nije bilo potpuno razdanilo, neki njegovi brodovi nisu primjetili podignuti signal, a neki ga nisu mogli potpuno razaznati. Samo ga je Bellona uočila i prepoznala u momentu, kada je Favorite prošla pored nje.

U momentu kad su osmatrači iz koša sa Favorite otkrili u pravcu otoka Hvara neprijateljsku eskadru Dubourdieu je topovskim hitcem sa komandnog broda naredio pokret prema neprijatelju, a za Principesu di Bologna da pretraži višku luku. Šambek Eugenio u ulozi broda ponavljača izdatih signala trebao je iste signale ponavljati, ali zbog već spomenutih razloga nije ih razumio, pa ih je digao sa zakašnjenjem. Kad su svi francuski komandanti brodova prepoznali izdate signale glavnokomandujućeg, krenuli su u 06.00 časova prema neprijatelju, vozeći u dvije nesređene kolone, koju su pratili na začelju ostali mali brodovi. Izlaskom sunca, prestao je duvati vjetar, što je paraliziralo sve pokušaje francuskih brodova da srede svoja mjesta u kolonama tokom vožnje.

Engleski sastav se brzo snašao. Brodovi su plovili u zatvorenoj koloni u WSW kursu, tako da je kosnik svakog od njih dodirivao krmu ispred njega. Na svim jarbolima bili su dignuti signali za borbu, brzina kolone bila je  tri čvora. Na čelu je bila fregata Amphion, za njom  Active, Volage i Cerberus.

Dubourdieuova fregata Favorite bila je dosta brža od ostalih brodova francusko - italijanske eskadre, pa je prva stigla do Volagea. Umjesto da sačeka ostale brodove svoga sastava on je odlučio sam napasti Engleze, čime je napravio veliku grešku. Prema izvještaju engleskog komandanta Hostea bitka se odvijala prema slijedećem: Nešto malo prije 09.00 Favorite se približila  Amphionu i Active s namjerom da se probije između njih i time im poremeti borbeni poredak. Oni su je sačekali topovskom vatrom, dok ona ni hitca nije ispalila. Ovaj manevar Favorite nije uspio, nakon čega je Dubourdieu pokušao abordaž na Amphion. Skupio jurišnu grupu ljudstva na pramcu Favorite, kad se razmak između njih smanjio na 10 do 20 metara francuski mornari su bacali bacalo sa kukom za privlačenje, ali su promašili. U tome trenutku Amphion je otvorio artiljerijsku vatru na Favorite, čiji je rezultat bio pogibeljan. Lijevi  joj je bok bio sav izrešetan, jarboli polomljeni, jedra potrgana, a paluba prekrivena mrtvim i ranjenim. Komandant francusko - italijanske eskadre je poginuo, njegovi su oficiri izginuli ili bili ranjeni.

U 09.40 časova kapetan bojnog broda Hoste digao je signal za okret u kurs 180 stepeni, jer je Amphion bila vrlo blizu obale Visa. Englezi su ovaj manevar izveli besprijekorno. Zatim su na domet svojih topova došle francusko - italijanske fregate Flore i Danae. Komandant Flore poveo je svoj brod uz samu krmu Amphiona, ovim je Flore došla u zavjetrinu neprijatelja,  a istovremeno se iz privjetrine  približavala korveta Bellona. Oba broda otvorila su vatru i ugrozili englesku fregatu Amphion koja je morala istovremeno odgovarati vatrom sa oba boka. U međuvremenu poremećen je britanski borbeni poredak. Tokom okreta u kurs 180 stepeni artiljerijski pogodak je blokirao kormilo na fregati Cerberus, pa je na čelo nesređene kolone došla korveta Volage. Amphion se našao u teškom položaju, ali je ipak primorao Flore da prekine vatru. Sva izrešetana Flore se udaljila sa poprišta bitke. Poslije Flore, topovi sa Amphiona otvorili su vrlo jaku vatru na korvetu Bellona koja je u 12.00 časova bila prisiljena na spustanje zastave. Fregata Danae priblizila se korveti Volage, ali nije mogla izdržati vatru engleskih karonada od 32 funte, pa se morala odmaknuti. Domet engleskih karonada bio je mali pa su na Volageu povećali barutna punjenja, što je uzrokovalo teške kvarove na karonadama, pa je na Volageu nakon kratkog vremena ostao  u ispravnom stanju samo jedan top od 6 funti. Istovremeno, u dvoboju između engleske Cerberus i francuske Corona, Cerberus je pogođen više puta i uskoro onesposobljen. Francuska korveta Caroline bila je od početka neaktivna, te se samo povremeno približavala i gađala Cerberus. Uništenje desne francusko-italijanske kolone srušilo je moral njihovih posada, koji iako su bili u povoljnijem položaju, jer su pred sobom imali dva engleska broda u teškom položaju, prekinuli su borbu i odjedrili prema Hvaru. Oko 12.30 časova fregata Active se na sredini kanala između Visa i Hvara žestoko sukobila sa Coronom, koja je u 14.30 časova spustila zastavu. U to vrijeme Danae i Caroline već su bile otišle prema Hvaru. Englezi ih nisu gonili. Mali francusko - italijanski brodovi već su se ranije povukli na otvoreno more.

Kraj preostalih francusko-italijanskih brodova bio je tragičan. Komandni brod Favorite bila je prava olupina. Njen komandant je poginuo. Pukovnik Giflengo naredio je manevarskom oficiru da brod odvede u luku Vis, ali zbog jakog vjetra i struje ona se nasukala na rt Vela smokova. Giflengo je naredio da se oko 100 ranjenih članova posade prebaci na šambek Eugenio i goletu Principessa di Bologna koji su otplovili u Split, a preostali dio posade se iskrcao i predao Englezima. Poručnik bojnog broda Fabris je po Giflengovom naređenju postavio na brod barutno punjenje, koje je aktivirano oko 16.00 časova i brod raznijelo u komade. Brik Principessa Augusta već je u početku imao kvar kormila i bio nesposoban za manevar, otplovio je za Split. Bellona i Corona upućeni su na Maltu.

Sukob engleskih i francusko-italijanskih pomorskih snaga označio je kraj francuske dominacija na Jadranskom moru. Ovoga puta neuvježbani, bez potrebne discipline i dobrog poznavanja stanja na Jadranu Francuzi su učinili neoprostive greške, iako su bili brojčano nadmoćniji. Njihovi brodovi su bili bolje naoružani od engleskih, ali im to nije pomoglo, zbog činjenice što je glavnu grešku napravio  komandant francusko-italijanske eskadre kapetan bojnog broda Bernard Dubourdieu, koji nije sačekao formiranje borbenog poretka brodova kojima je komandovao. On se hrabro borio, ali je proveo pogrešnu taktiku. Bio je uvjeren da će se poslije napada na najjači engleski brod razviti borba između Favorite i Amphiona pa će tako Amphion ostati izvan borbe. Prema tome bi se francusko italijanski sastav borio samo  s preostala tri engleska broda. Dubourdieu je tako jurnuo u propast, a engleska eskadra postala  jača. U ovoj bitci pokazana je superiornost engleskog komandnog kadra i posade brodova. Engleski komandanti su znali šta treba raditi  i bez signala sa komandnog broda, a posade su besprijekorno izvršavale svoje zadatke.

Kod Francusko-italijanskog sastava poslije onesposobljavanja komandnog broda Favorite, svaki se brod borio sam za sebe. Ni jedan komandant nije pokušao preuzeti komandovanje jedinicom u cjelini i srediti snage tokom borbe. U ovoj bitci poginuo je komandant njihove eskadre, a kapetan bojnog broda Hoste bio je teško ranjen i poslat u Englesku na liječenje, odakle se vratio u augustu iste godine kao komandant nove i veće fregate Bacchante sa 38 topova.

Poslije ovoga Englezi su ojačali zaštitu Visa baterijom sa četiri topa na otočiću pri samom ulazu u višku luku i nazvali ga Host (Hoste). Dalje su bili vrlo aktivni u napadima na francuski pomorski saobraćaj svim sredstvima uključujući gusarstvo i krijumčarske brodove. Oni su Vis držali do 1915. godine.

Otočić Host na ulazu u višku luku
Otočić Host na ulazu u višku luku
Položaj otočića Host na karti
Položaj otočića Host na karti
Bernard Dubourdieu
Bernard Dubourdieu
William Host (Hoste)
William Host (Hoste)

N a p o m e n a:

Materijal je iz moje neobjavljene knjige GUSARI I PIRATI NA MORIMA I OCEANIMA

Milan Đuran

Gusari i pirati
gusari i pirati-2

L i t e r a t u r a

- Pomorska enciklopedija, Zagreb, Leksikografski zavod FNRJ, 1954-1964, sveska 1, 2 i 3

- Grga Novak, Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća. Sv. 2. Marijan tisak, Split, 2004. Str 133

- Nikola Safonov, Ratovi na Jadranu 1797 – 1815, Pomorska biblioteka, br.37. str. 166. i 167, Beograd 1988.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.