REKA ODNELA RANJENIKE

TRAGEDIJA NA SAVI17. april 1945 – 2020.

Rat je bio na završetku, počinjala je konačna ofanziva za
oslobođenje zemlje. U naše reke saveznici i Nemci položili su oko
1.500 podvodnih mina. Predstojao je „rat posle rata“ sa ovom
opasnošću. Nažalost, smrt od ovog opasnog neprijatelja odnela
je pobednike sa Neretve i Sutjeske.

Početkom 1945. godine veliki deo zemlje bio je oslobođen. Nemci  su se povlačili, a sa njima i svi oni koji su se  sa njima borili. U proteklom ratnom periodu stvorena je naša Rečna ratna flotila. Ova jedinica stvorena je u teškoj i dugotrajnoj borbi jedinica narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije na našim plovnim rekama, pre svega na Dunavu i Savi.

MAKETA BRODA “KASIJA MILETIĆ”

Kada je krajem 1944. godine, dejstvom jedinica Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, oslobođen severoistočni deo zemlje plovidba našim rekama bila je omogućena, ali veliku smetnju predstavljale su mine koje su položili saveznici i Nemci prilikom povlačenja. Na svim rekama, pa i na Savi, svim brodovima pretila je opasnost od nailaska na ovo opasno i podmuklo oružje.

U međuvremenu, od polaganja mina do najveće tragedije na našim rekama – potapanja broda „Kasija Miletić“, od mina je stradalo mnogo brodova. Brod „Labud“ je u vožnji za Sremsku Mitrovicu naišao na minu kod sela Jarka. Uzvodno od Šapca 1944. godine na minu je naišao jedan hrvatski monitor, a kod Beograda je brod na kome se nalazio narodni heroj Ivan Milutinovuć  naišao na minu.

„Kasija Miletić“ je bio putnički brod na vijak, gvozdene konstrukcije, drvene palube, mešovite nadgradnje i plosnatog dna. Izgrađen je 1890. godine u Budimpešti, a generalno opravljen 1925. godine u Regenzbzurgu.

Nosio je ime „Jolanka“ Bio je u vlasništvu firme VOLF SAMC iz Novog Sada. Radio je na liniji Novi Sad – Kamenica, a posle prvog svetskog rata, kada je dobio ime „Kasija Miletić“ (po imenu bolničarke iz prvog svetskog rata) prevozio je radnike u Bežanijskom zimovniku. Pred drugi svetski rat bio je u vlasništvu Direkcije Rečne plovidbe Kraljevine Jugoslavije.

Brod „Kasija Miletić“ 1929. godine (Vikipedija)
Brodsko zvono (Vikipedija)

DANAK PODMUKLOM ORUŽJU

Posle nekoliko nailazaka na mine, na zadatke uzvodno od Šapca upućivane su drvarice koje su teglili mali drveni motorni čamci. Na ovaj način u decembru 1944. godine prevezeno je 425 ranjenika iz Sremske Mitrovice u Šabac, a zatim putničkim brodovima u Beograd.

Tako je bilo sve do pripreme za proboj Sremskog fronta, kada se moralo ploviti i dalje od Šapca i izvlačiti ranjenike.

Desetog aprila 1945. godine izdato je naređenje da svi plovni objekti, koji se nalaze u Beogradu i Šapcu, krenu za Sremsku Mitrovicu, a zatim za Brčko radi učešća u prebacivanju delova 1. armije preko Save. U ovom sastavu nalazio se i brod „Kasija Miletić“, koji se pre toga nalazio u Šapcu.

Na zahtev bolnice Druge proleterske divizije, Komanda rečne plovidbe je preko svoje agencije u Brčkom naredio zapovedniku broda „Kasija Miletić“ da ukrca ranjenike na brod i preveze ih u Sremsku Mitrovicu. Usled velikog broja ranjenika brodu je priključena drvarica „Ana“.

Na ova dva plovna objekta ukrcano je 202 ranjenika i bolesnika, šest pratilaca i dva mornara sa patrolnog boda „Pobednik“. Pored njih na brodu je bilo i 14 članova posade. Ukupno je na objekte bilo ukrcano 224 borca.

Sastav je na put krenuo oko 17.00 časova i nakon dva časa vožnje, četiri kilometra nizvodno od Jamene, sastav je naišao na minu i usled velikog oštećenja potonuli. Spašeno je samo 22 ukrcana, a ostali su nestali u Savi. Bila je to strašna smrt prekaljenih partizanskih boraca, od kojih su mnogi prešli ratni put preko Neretve i Sutjeske.

IZJAVE PREŽIVELIH

Kapetan Ljubo Ivanišević, rođen 1901. godine u Krilu kod Splita, dao je izjavu:

“Za vreme borbi u Sremu bio sam određen sa brodom KASIJA MILETĆ da prebacujem borce. Pre toga radio sam sa brodom KASIJA MILETIĆ, održavali smo putničku tarifu od Beograda do Šapca i natrag. Kada se je ukazala potreba za prebacivanjem boraca bili smo određeni da prevozimo borce i ranjenike. Prvo putovanje pod vojnom komandom prevezli smo jednu deregliju malu sa municijom za Županju. Stigli smo u Županju oko 21 čas. Nastalo je povlačenje Nemaca prema gornjem delu Save. Tog dana u 12 časova Nemci su već bili ispraznili Županju, jer su ih naši borci potisnuli i gonili. Otkačili smo deregliju i u toku noći vratili smo se u Brčko, gde smo trebali utovariti ranjenike sa istog fronta. Isti su bili privremeno smešteni u bolnicu u Brčkom, jer ista je bila znatno oštećena, te su ranjenici upućivani rečnim putem za Srem. Mitrovicu radi previjanja i lečenja. Dana 15.04.1945. godine čim smo došli do Županje  dobili smo naredbu da prevozimo ranjenike iz Brčkog za Srem. Mitrovicu. Ulaz ranjenika je tekao jako sporo te smo sa unošenjem ranjenika bili gotovi u 18. časova. Uz bok broda bila je privezana jedna mala dereglija i u njoj je bilo oko 90 ranjenika. Otputovali smo normalno, s tim da uzvodno od porušenog mosta kod Rače prenoćimo, jer je noću prolaz bio opasan. Bilo je oko 20.20 časova kada smo došli na km. 211. Osetio sam neki mali trzaj na dnu broda i više nisam ništa znao. Sa mnom u krmarskoj kućici bio je I krmar Milivojević i II krmar Toša Bajić kada je mina eksplodirala. Usled jakog pritiska krmarska kućica odletela je u pravcu krancle. Našao sam se u odlepljenoj kućici i skupa se sa kućicom našao u vodi pod kranclom, dok su I i II krmar ispali iz iste. Bio sam u strašnom položaju i tek pod vodom sam se malo osvestio”.

KAPETAN LJUBO IVANIŠEVIĆ

Prema izjavi kapetana Ivaniševića događaj se desio 15.aprila, a u svim drugim izveštajima stoji 17. aprila 1945. godine. Po njegovoj izjavi bilo je 15 članova posade, što znači da se utopilo 12 članova posade.

Preživeli krmar Todor Bajić, na saslušanju u Beogradu 20. aprila 1945. godine, u svojoj izjavi kaže:

“… 17. o. m. dobili smo naređenje da krenemo iz Brčkoga u sati 17.30 za Sremsku Mitrovicu. Naređenje je izdala Agencija rečne plovidbe. Na put smo krenuli sa drvaricom ANA koja je bila privezana uz brod po levom boku. Drvarica je morala biti privezana uz bok iz razloga što nije imala kormilo. Na brodu kao i na drvarici nalazili su se ukrcani ranjenici”

Po izjavi Todora Bajića, brod je imao gaz 170 centimetara. Na mestu Žeravina brod je zajedno sa drvaricom oko 20.00 – 20.30 naišao na minu. U ovom momentu čula se desno vrlo jaka podvodna detonacija ispod broda.

Nalazio sam se zajedno sa kapetanom i prvim krmarom u kormilarnici”, kaže Todor Bajić, “I zajedno sa kormilarskom kućicom odleteo sam kroz vazduh otprilike 20 – 30 m desno od broda u vodu. Čim sam isplivao na površinu vode, brod je već potonuo. Dubina vode na mestu nesreće toga dana prema vodostaju bila je od 5-6 metara. Brod je potonuo na plovnom putu.

Kada sam isplivao na obalu, od broda se video samo dimnjak, a od drvarice se video jedan deo koji je plivao na površini vode, I oko toga dela su se uhvatili 12 preživelih drugova tražeći pomoć. Odmah sam našao jedan čamac na obali i sa jednim starijim čovekom iz sela Lisače pošao da spasem drugove. Posle izvesnog vremena uspeo sam sve da spasem i prebacim do obale sela Lisače”.

Mornar sa broda, Ivan Požeg, je udes video ovako:

“Već smo plovili prema Jameni, a ja sam stajao blizu krme. Na prednjem delu broda stajali su i sedeli neki oficiri. Pevali su uz pratnju harmonike. Na kormilarnici bili su kapetan broda Ljubo Ivanišević, prvi kormilar Milivoje Milojević i drugi kormilar Todor Bajić. Ja sam se popeo na krov broda, došao do krme, zapalio cigaretu, povukao nekoliko dimova i … odjeknula je eksplozija… Za ivicu preplovljene drvarice hvatali su se ranjenici, davili se. Zvali upomoć. Teško mi je i danas kad pomislim, da u tom momentu nisam mogao nikome da pomognem, a ljudi su se davili pred mojim očima”.

U ovoj brodskoj katastrofi na reci Savi, kod sela Jamene,  poginuli su Đurđe i njegov sin Momčilo Miladinović.

ZAJEDNO U SMRT ĐURĐE I MOMČILO MILADINOVIĆ
IZ SELA RADOŠIN KOD SVILAJNCA

KOMISIJSKI IZVEŠTAJ

Komisija (šef za podvodno oružje A. Simović, šef artiljerijskog odseka V. Vogler i kapetan Rečne plovidbe D. Jovanović), određena naredbom komandanta Komande Rečne plovidbe pukovnika Juraja Bonačija broj 4313 od 30. aprila 1945. godine došla je do sledećih zaključaka:

* Da su brodovi naišli na magnetnu minu, jer je do eksplozije došlo ispod broda, a ovim putem su i ranije prolazili brodovi. Do tada nije primećeno da je neprijatelj puštao niz reku plutajuće mine, a u momentu eksplozije vidljivost je bila dobra.

* Šef agencije u Brčkom, za prevoz ranjenika stavio je na raspolaganje drvaricu “Ana” sa havarisanim kormilom, pa je za vreme plovidbe morala biti privezana uz bok broda. Da je drvarica bila ispravna bila bi vezana po krmi broda, pa bi bilo spaseno 90 ukrcanih (odnosno 84, koliko ih se utopilo), a ona bi spasila i deo ljudstva sa broda “Kasija Miletić”.

* Međutim, šef agencije nije imao na raspolaganju drugi plovni objekat, a ova drvarica je i ranije obavljala ovakve zadatke. Takav postupak uslovila je hitna potreba. Ni zapovednik broda se ne može učiniti odgovornim zbog vezivanja drvarice uz bok, jer je na drugi način nije mogao tegliti zbog neispravnog kormila.

* Imajući u vidu potrebu sadejstva i učestvovanja plovnih objekata u završnim operacijama na oslobođenju zemlje bilo je opravdano upućivanje brodova bez obzira na eventualne štete.

* Postupak sanitetskih organa oslanjao se na to što su i pre ove tragedije upućivani ranjenici vodenim putem i istim brodom su prevoženi iz Brčkog u Sremsku Mitrovicu. Nekoliko brodova je vozilo u ovom području i do ovog slučaja nisu otkrivene mine.

*****

Bio je to splet nesrećnih okolnosti koje su dovele do tragedije. Ovim putem se i ranije plovilo i znalo se da u Savi ima mina, ali drugog rešenja nije bilo. Kormilo na drvarici je bilo pokvareno, pa se ona morala tegliti uz brod što je povećalo gubitke. Drugog broda nije bilo na raspolaganju, a hitnost je nalagala da se preuzme i određeni rizik.

Ovo je najveći danak nedovoljnom poznavanju opasnosti od mina, a i posledica situacije na frontu. Komanda rečne plovidbe nije imala tada sredstva za borbu protiv mina, pa reka Sava nije uopšte „čišćena“.

Brod „Kasija Miletić“ je 1948. izvađen i isečen, a u trupu je pronađeno 28 leševa. oni su preneseni na Novo groblje (parcela 100) u Beogradu gde su sahranjeni. Tu su naši brodarci podigli spomenik postradalima.

Boško ANTIĆ

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *