Slavni admiral Ušakov

Svetac Ruske pravoslavne crkve

275 GODINA OD ROĐENA SLAVNOG ADMIRALA,
SVECA RUSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

TRI POBEDE SVETOG FJODORA
NA „ROŽDESTVU HRISTOVOM“

ADMIRAL FJODOR FJODOROVIĆ UŠAKOV

Slavni ruski admirali izvojevali su mnoge pomorske bitke i mnogi od njih ušli su u pomorsku istoriju. Među njima se ističe Fjodor F. Ušakov, admiral koji nije izgubio ni jednu bitku. Proglašen je za sveca ruske pravoslavne crkve, a tri najslavnije pobede nad Turcima izvojevao je na brodu koji nosi  sveto ime – „Roždestvo Hristovo“

            Besmrtne podvige učinili su ruski mornari  u rusko-turskom ratu 1787-1791. godine. S manjim brojem brodova i znatno manjim brojem topova, ruska flota pod komandom admirala F. F. Ušakova nanosila je neprijatelju poraz za porazom. Tako je bilo u bitkama kod Kerča, kod ostrva Tendra i kod rta Kalaiakrija.

            Fjodor Fjodorovič Ušakov je rođen 24. februara 1745. godine u selu Burnakovo u Jaroslavskoj guberniji. U Rusku mornaricu stupio je 15. februara 1871. godine u Sankt Petersburgu. Posle završene obuke služio je kao kadet na galiji, u Baltičkoj floti. Od 1768. godine je u Donskoj flotili na Azovskom moru i bio je učesnik u rusko-turskom ratu 1768–1774. godine. Komandovao je ličnom jahtom Katarine Druge. U rusko-turskom ratu bio je komandant prethodnice Crnomorske flote, a od 1790. godine je komandant Crnomorske flote. Pobedom nad Turcima kod Kerča sprečio je turski desant, pobedom kod Tendre doprineo je zauzimanju tvrđave Izmail, a pobedom kod rta Kaliakre završio je dejstva na moru u ovom ratu. Od 1798. do 1800. godine, na čelu Crnomorske flote, uspešno dejstvuje u Sredozemnom moru gde zauzima Krf i Jonska ostrva, pa Rusi formiraju Republiku Sedam ostrva. On blokira Ankonu i Đenovu, vrši desant na Napulj, učestvuje u osvajanju Rima i obezbeđuje pomorske komunikacije u severnoj Italiji. Uplovljavao je u Jadransko more, podržavao Crnogorce na dubrovačkom ratištu protiv Francuza. Očistio je Boku od francuskih osvajača.

U čin admirala unapređen je 1799. godine. Penzionisan je 1807. godine, a reaktiviran 1812. godine, ali zbog sukoba sa dvorom nije dobio značajnu dužnost.

            Bio je veoma ofanzivnog karaktera, odstupio je od vladajućeg formalizma u pomorskoj taktici i umešnom kombinacijom manevra i vatre ostvarivao je nadmoć na pravcu glavnog udara.

            Umro je 2. oktobra 1817. godine u 74. godini života i sahranjen je u Sanaksarskom manastiru. Njegovo netruležno telo je otkriveno u porušenom manastiru 1944. godine. Ovaj manastir je tek 1991. godine vraćen Ruskoj pravoslavnoj crkvi a sa njime i netruležne mošti admirala Ušakova.

U SSSR-u su 1944. godine ustanovljeni Orden prvog i drugog stepena i Medalja Ušakova.

            Međutim, malo je poznato de ja ovaj slavni admiral proglašen za sveca Ruske pravoslavne crkve 3. avgusta 2001. godine, o čemu jasno govori ikona svetog admirala i njegov tropar (na slici).

Proslavlja se 23.jula/5.avgusta. Blaženo počivši 2/15. oktobra. U troparu posvećenom njemu naziva se „nepobedivim ruskim vojskovođom“, koji je „agarjansku zlobu“ uništio, a „ovozemaljsku slavu i druga bogatstva nije koristio nego je služio Bogu i svom bližnjem“. U troparu se od njega traži da se „moli da naša (ruska) vojska odoli neprijatelju“ i “ da spasi ruske sinove“.

RATNI BROD RUSKE FLOTE IZ VREMENA UŠAKOVA

Prvi linijski brod Crnomorske flote, izgrađen 1783. godine u Hersonskom brodogradilištu. Borbena služba ,,Slava Ekaterini“ počele je u rusko-turskom ratu (1787-1791). Brod je učestvovao u svim velikim operacijama ruske eskadre, pa i u pobedama admirala Ušakova. Zaslužena slava, dobijena u žestokim pomorskim bitkama, stavila je ovaj brod u red s drugim brodovima herojima otadžbinske flote, kako to Rusi kažu.

Dužina broda na donjoj palubi bila je 48,8 m, širina 13,5 m, posada 679 članova, a na dve palube bilo je 60 topova od 24 funte.

PLOČA NA HRAMU SVETOG FJODORA UŠAKOVA U HERCEG NOVOM

            U zoru 8. jula 1790. godine turska flota sastavljena od 10 linijskih brodova, 8 fregata i 36 brodova plitkog gaza  ušla je u Kerčanski prolaz, da bi bombardovala Krimsku obalu i iskrcala desant.

            Eskadra admirala F. F. Ušakova stajala je u prolazu na sidru. Ušakov se nalazio na komandnom brodu 80-topovskog linijskog broda „Roždestvo Hristovo“. Brodom je komandovao kapetan drugog ranga M. M. Elčaninov.

            Uočivši protivnika, ruski su brodovi podigli sidra, bilo je 10 linijskih brodova, 6 fregata, jedna bombarda i 18 pomoćnih brodova. Ukupno je bilo 860 topova, protiv 1.100 turskih.

            Prvo je udaru podvrgnuto rusko čelo pod komandom G. K. Golenkina. Ušakov mu je odmah uputio pomoć. Na „Roždestvu Hristovom“ je podignut signal „približiti se neprijatelju  na domet karteča“. Ovakva odluka bila je odlučujuća, ruski karteč je kidao jedra i snast turskih brodova, zasipajući palubu oblakom jarbola i krstova.

Ruski komandni brod je prišao sasvim blizu turskom admiralskom brodu, preteći mu abordažnom borbom. Ne izdržavši pritisak ruskih brodova, turski brodovi su jedan za drugim izlazili iz boja. Naprasno je turski kapudin-paša ustanovio da nema više brodova u njegovoj borbenoj liniji.

            Nastupom noći boj je prekinut. Rusi nisu izgubili ni jedan brod, a Turci su izgubili jedan brod sa celom posadom. Iskrcavanje neprijatelja na Krim nije izvršeno.

            Uskoro je „Roždestvo Hristovo“ učestvovalo u drugom sukobu. Situacija pred boj je bila slična kao kod Kerčanskog sukoba. Samo ovde je na sidru bila turska flota, a Rusi su stupili u boj iz pokreta.

            Dvadeset osmog avgusta 1790. godine eskadra Ušakova plovila je u trorednoj koloni, kada je u rejonu Tendre uočila tursku flotu na sidru, pod komandom kapudin-paše Huseina. Baš onog koji je bežao od Ušakova u kerčanskom boju pre nešto manje od dva meseca ranije. Istina, ovog puta je uz Huseina bio pomoćnik, stari hrabri admiral Said-beg.

            Pojava Rusa je ošamutila Turke. Oni su odmah počeli seči sidrene konope i podizati jedra, nameravajući se povući u ušće Dunava.

            Boj je trajao dva dana i završio se razbijanjem Turaka.

            I još jednom je veliku pobedu odneo Ušakov u istoriji ruske flote, nalazeći se na „Roždestvu Hristovom“

            Trideset prvog jula 1791. godine turska flota pod komandom kapudin-paše Huseina bila je kod rta Kaliakrija. Flota je bila ojačana alžirskim i tuniskim brodovima. Husein je imao 18 linijskih brodova, 17 fregata i 43 manja broda, sa preko 1.800 topova. U komandi Huseina bilo je 8 admirala, među njima i alžirski Said-Ali.  Naslušavši se o njihovoj hrabrosti, turski sultan je pozvao Alžirce u svoju službu. Hvalisavi Said-Ali obećao je sultanu „privesti Ušak-pašu s lancem na vratu“. Tog dana Turci su slavili svoj praznik Ramazan-Bajram. Na brodovima je carovalo veselje, mnogo mornara je izašlo na obalu. Pojavila se na vidiku eskadra Ušakova i izazvala opštu paniku.

            Ušakov se, da bi  koristio vetar, uklinio između obale i  usidrenih turskih brodova, ne obraćajući pažnju na grad sa čijih je zidina sipala žestoka vatra obalskih baterija, ruska eskadara je plovila pod punim jedrima. I kao i kod Tendre, Turci su pokušali preseći sidrene konope i postrojiti se u borbeni poredak. Pri formiranju troredne kolone izdvojili su se alžirski brodovi na čelu sa Said-Alijem.

            „Roždestvo Hristovo“ se ustremilo ka alžirskom komandnom brodu. Rastojanje među protivnicima smanjilo se na 100 metara. Priča se da je Ušakov, želeći podučiti  hvalisavog Alžirca, uzviknuo: „Said, nesposobnjakoviću! Pobediću te, dajem ti to obećanje!“. Vatra sa boka ruskog broda potvrdila je reči Ušakova.  Ruski artiljerci su nemilosrdno tukli po brodu Said-Alija. Prelomljeni jarboli poleteli su u vodu, pokidana su jedra, probijen je bok, ali gađanje nije prekinuto. Said-Ali se povukao za drugim alžirskim brodovima, a umesto njega u boj je stupio brod viceadmirala, ali i on je uskoro doživeo sudbinu svog komandnog broda.

            Poraz dva komandna broda demoralizovao je neprijatelja. Turci su se rasturili, a potom su se dali u bekstvo pod neprekidnom vatrom s ruskih brodova. I opet ih je spasila noć. Ujutro su ruski mornari videli tursku flotu daleko na horizontu.

            Ušakov se vratio u Sevastopolj sa 17 poginulih i 27 ranjenih članova posada. Mnogi turski brodovi nisu stigli do Carigrada – potonuli su na putu od oštećenja u sukobu. Oštećeni brod Said-Alija, na svojoj palubi je imao 450 mrtvih i ranjenih, doplovio je do Bosfora, ali je na domak Carigrada potonuo. Said-Ali je pucnjevima iz topova tražio pomoć. A glavni vinovnik razbijanja turske flote Husein nije se ni vratio kući. Nije smeo da se pojavi pred sultanom. A u Carigrad su stizale vesti da se eskadra Ušakova približava gradu.

            Turski sultan je morao zamoliti za mir, koji je zaključen 29. decembra 1791. godine.

IKONA SVETOG PRAVEDNOOG ADMIRALARUSKE FLOTE FJODORA UŠAKOVA

MEDALJA „ADMIRAL UŠAKOV“

Boško ANTIĆ

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *